Ostao je zapamćen kao jedan od najistaknutijih znanstvenika svoga vremena.
Umro je 13. veljače 1787. godine u Milanu od upale pluća, a pokopan je u crkvi Santa Maria Podone u Lombardi, Milano.
Ruđer Bošković rođen je 18. svibnja 1711. godine u Dubrovniku kao osmo dijete u Obitelji Nikole Bošković i Paole Bettere. Otac Nikola Bošković porijeklom je iz sela Orahova Dola, a u Dubrovnik je došao oko 1688. godine. Majka Paola Bettera bila je iz Dubrovnika.
Ruđer Bošković rodio se u ulici Provaljenoj u Dubrovniku. Nakon njega rodila se i sestra Anića. Ruđer je kao dijete zamalo poginuo kada je za dlaku izbjegao stup sv. Vlaha koji je na njega skoro pao tijekom velikog potresa.
Ruđerov otac Nikola, nakon što se Ruđer rodio bio je nepokretan, ali unatoč svemu volio se prisjetiti mladih dana koje je proveo kao trgovac u Novom Pazaru. Iako nije bio bogat imao je dovoljno da uzdržava brojnu obitelj. U kući je uvijek bila ozbiljna atmosfera gdje su se svi držali reda, a što nije čudno s obzirom da je cijela obitelj naginjala učenju Isusovaca.
Ruđer je školu započeo pohađati u Isusovackom kolegiju u Dubrovniku, a već je kao petnaestogodišnjak nastavio školovanje u Rimskom isusovačkom kolegiju.
Nakon što je završio prvi stupanj fakulteta, Ruđer je navečer ( kada je imao vremena) proučavao Newtona. Bez obzira što su ga nekoliko puta zvali da se vrati u Dubrovnik, Ruđer je odlučio ostati u Rimu jer je smatrao da tamo može više napredovati.
Školovanje je završio 1741. Još kao student 1740 postao je najprije nastavnik, a zatim i profesor matematike u Isusovačkom kolegiju.
Znanstvene raspave piše od petnaeste godine i to na području matematike, fizike i astronomije. Prvu zapaženu raspravu “O sunčevim pjegama” objavio je sa 25. godina, i u njoj je iznio dvije nove vlastite metode za određivanje elemenata vrtnje Sunca oko osi.
Za svećenika se zaredio 1744.
Slijedio je više vrijednih i cijenjenih znanstvenih djela, a vrhunac je bila “Teorija prirodne filozofije”, koju je završio i tiskao u Beču 1758. godine. To kapitalni i, za današnje shvaćanje mnogih problema i tema filozofije i prirodnih znanosti, iznimno važni djelo tek je 1974. godine u cijelosti prevedeno na hrvatski jezik i objavljeno kao dvojezično izdanje.
Godine 1761. na poziv znanstvenog društva “Royal Society” čiji je bio član otišao je u Carigrad kako bi promatrao prolazak Venere ispod Sunca. Dok se nalazio u Carigradu počeo je istraživati ruševine grada Troje. Svojim je istraživanjima negirao teoriju da se Troja nalazila na maloazijskoj obali nasuprot Tenedu. Ispravnost njegove tvrdnje kasnije su dokazala iskapanja Heinricha Schliemanna.
Predložio je geometriju s jednom vremenskom veličinom te s tri više prostornih, a što se i danas upotrebljava.
U mehanici se bavio proučavanjem problema središte gravitacije te gibanjem materijalne točke, a našao je vremena baviti se i astronomijom te objavio pet knjiga zajedničkog naziva “Opera pertinentia ad opticam et astronomiam” u kojima je izložio teoriju o aberaciji svjetlosti te kao i Einstein potvrdio da brzinu svjetlosti smatra konstantnom. Smatrao je da su vrijeme i prostor relativni.
U geodeziji je iznio svoju ideju o Zemlji u nepravilnom obliku geoida, a u geofizički je istraživao plimu i oseku te polarnu svjetlost. Najavio je postojanje plimnih valova te postavio osnove teorije izostazije.
Ruđer je Izumio kružni mikrometar, bavio se pogreškama leća kao i njihovim uklanjanjem.
Djelo “Theoria philosophiae naturalis redacta ad unicam legem virium in natura existentium”, objavljeno 1758. godine u Beču govori o tome kako je sve kretanje i materija, a koja je sastavljena od istih čimbenika dok je različiti zakoni čine različitom.
Bošković je kritizirao Newtona i njegovo shvaćanje o apsolutnom prostoru te je sam izgradio shvaćanje prostorno – vremenskih odnosa koje je povezano s točkastim silama i atomima između njih.
U djelu “Teorija prirodne filozofije” Ruđer Bošković je govorio o sveznajućem duhu koji bi na temelju poznavanja svih sila u nekom trenutku trebao znati prošlost i budućnost.
Uspjeh Ruđera Boškovića slave Italija, Hrvatska i Srbija. Talijani tvrde kako je Ruđer zapamćen kao Talijan budući da je obitelj njegove majke došla iz Italije.
Bošković je poricao da je Talijan, a kada je jednom bio predložen kao matematičar iz Italije, odgovorio je u bilješci da je autor porijeklom iz Dubrovnika, a ne Italije. Srbi su uvjereni kako je podrijetlo slavnog znanstvenika iz Crne Gore.
Ruđer je bio poznat ne samo kao pjesnik i diplomat nego i kao inženjer, pa je na zahtjev pape Benedikta XIV. napravio planove za popravak kupole crkve Svetog Petra u Rimu kao i apside. Radio je ujedno na isušivanju močvara u Italiji.
Nakon što je kao diplomat otišao u London kako bi ublažio sumnje Velike Britanije da Dubrovnik pomaže Francuskoj, primljen je u londonsko Kraljevsko društvo.
Godine 1950. u Zagrebu je osnovan Institut za znanstvena istraživanja na području atomske fizike. Nakon što je Ivan Supek predložio da se zove prema Ruđeru Boškoviću, institut je uskoro promijenio naziv u “Institut Ruđer Bošković”.
