Na prostoru općine Hrvatska Dubica živi po posljednjem popisu stanovništva iz 2021. godine, 1.462 stanovnika i to u pet naselja; Hrvatska Dubica, Baćin, Slabinja, Cerovljani i Živaja.
Nakon što su jedinica Specijalne policije MUP-a SAO Krajine “Kaline” 15. studenog 1991. godine, počinili zločin u susjednom naselju Kostrići, okupirali su Hrvatsku Dubicu i naselje Baćin. Specijalne jedinice, zajedno s pobunim Srbima koji su prešli rijeku Unu iz Bosne, imali su cilj da nastave svoj naum .
Narod koji nije uspio pobjeći, ili nije htio napustiti svoj dom, ostao je u Hrvatskoj Dubici. 19. listopada 1991. godine, pobunjeni Srbi održali su sastanak SDS-a, te donijeli političku odluku da se preostalo stanovništvo popiše, i da se prikupi. Osobe koje su prikupljene bile su sve starije životne dobi. Odmah dan poslije, dakle, 20. listopada 1991. godine, počelo je prikupljanje stanovništva koje su zatvorili u vatrogasni dom u hrvatskoj Dubici. U tom Domu, , rečeno im kako se pregovara sa Zagrebom, a Zagreb, tj. predsjednik Tuđman vas neće, te ih se na taj način “namamilo” na “sastanak” u vatrogasni dom. Na taj sastanak došli su osobe starije životne dobi , preko 60 i 70 godina, a oni mlađi, ispod 60 godinama njih su snage paravojnih Srpskih postrojbi doveli pod prijetnjom oružja.- objašnjava umirovljeni pukovnik HV-a Ivica Pandža Orkan.
Kada je stanovništvo prikupljeno u Vatrogasni Dom, natjerani su da sve vrijednosti predaju, te im je oduzeto svo zlato ( prstenje, naušnice, lančići i satovi). U tome Domu, boravili su to veće i noć, da bi u rano jutro došao veliki autobus po njih. Kada su, pod prijetnjom oružja, sve mještane utjerali u autobus, autobus je krenu u pravcu Hrvatske Kostajnice. Doduše, autobus nije stigao do Kostajnice nego je stigao do sela Baćin, na lokaciju “Skelišta”( prije rata je na tom mjestu bila skela kojom su mještani iz hrvatske preko rijeke Une prelazili u Bosnu). Mještane su istjerali iz autobusa i na tom mjestu ih strijeljali . Nakon što se smrad leševa počeo širiti preko rijeke Une, na teritorij Srpske Krajine, naređeno im je da se ti leševi zakopaju. Došao je bager koji je nedovoljno duboku raku iskopao, te ih je sve zatrpao u nju.
Prostor Baćina bio je okupiran od strane pobunjenih Srba do 4. kolovoza 1995. godine, do vojno-redarstvene operacije Oluja. Iz te je grobnice u ožujku 1997. godine ekshumirano je 56 tijela. Preostalih 18 tijela nikada nije pronađeno, pa se pretpostavlja da ih je rijeka Una, koja je u neposrednoj blizini masovne grobnice, odnijela.
Na grobnici piše da se radi o 56 osoba, a u stvari, radi se o 74 osoba.
Za zločin u Baćinu, 2021. godine osuđeno je sedam osoba zbog ratnog zločina nad civilima, odnosno ubojstva 75 civila, koji su još 2013. nepravomoćno osuđeno na ukupno 125 godina zatvora. Na tu su se presudu žalili, no Vrhovni sud ju je potvrdio u rujnu 2019. Kako je bila riječ o kazni dugotrajnog zatvora, optuženici su imali pravo na još jednu žalbu, i ona im je odbijena, što znači da su sada pravomoćno osuđeni na ukupno 75 godina zatvora.
Za zločin u Baćinu, na 15 godina zatvora osuđeni su Stevan Dodoš, Branko Domitrović, Slobodan Borojević, na 20 godina osuđeni su Milinko Janjetović, Momčilo Kovačević, Stevo i Veljko Radunović.
