Macelj, najveće stratište komunističkih žrtava na području Republike Hrvatske, ostaje simbolom stradanja i nepravde. S do sada točno utvrđenim brojem od 1247 ekshumiranih žrtava, Macelj je mjesto koje podsjeća na mračnu stranu povijesti.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata u svibnju 1945. godine, Titovi partizani zarobljene vojnike i civile sprovodili su iz Bleiburga prema Krapini. Dolaskom do maceljskih šuma, kolona je preusmjerena u šumu, gdje su partizanski heroji hladno likvidirali tisuće hrvatskih civila, katoličkih svećenika i vojnika. Nakon toga, maceljska je šuma proglašena Titovim lovištem.
Šutnja o ovim zločinima prestaje s utemeljenjem samostalne demokratske hrvatske države 1990. godine. Zagrebački nadbiskup i kardinal Franjo Kuharić na stratištu “Lepa Bukva” 9. lipnja 1991. prvi je put služio svetu misu za sve žrtve Križnoga puta i javno je progovorio o ovim zločinima o kojima se do tada moralo šutjeti, po cijenu života.
Na položaju Lepa Bukva 24. lipnja 1992. g. Državna komisija Hrvatskog sabora započinje istraživanja. Ukupno su na području Macelja istražene 23 jame i pronađeni zemni ostatci 1.163 osoba. Iz nepoznatih razloga u kolovozu 1992. komisija je naglo prekinula sva istraživanja, koja se do danas nisu nikada nastavila.
Smatra se da je na Macelju stradalo od 12 do 13 tisuća žrtava, po izjavi partizanskoga stražara Mladena Šafranka, pokajnika koji je pokazao mjesta smaknuća. On je spasio domobranskoga časnika Frana Živičnjaka, koji je svojim zalaganjem od 1990. do1998. razotkrivao strahote Macelja i zapisao svoja i Šafrankova svjedočanstva.
Posmrtne ostatke, njih 1.163 iskopanih iz maceljske šume, dostojno su pokopani 22. listopada 2005., 12 godina nakon što su pronađeni, u novo izrađenoj grobnici, a pokop je vodio nadbiskup zagrebački, kardinal Josip Bozanić i prvi varaždinski biskup Marko Culej, uz koncelebraciju tridesetak svećenika iz raznih krajeva Hrvatske.
Danas je 33. godina od kada je Hrvatska samostalna, a naša samostalna i neovisna država Hrvatska je punopravna članica Europske unije kao i članica NATO Saveza. Rezolucija Vijeća Europe 1481, osudila je zločine totalitarnih komunističkih režima na međunarodnoj razini, koje su uključivala ubojstva i pogubljenja, kako individualna tako i kolektivna, umiranje u koncentracijskim logorima, smrt od gladi, deportacije, mučenje, prisilni rad i druge oblike kolektivnog fizičkog mučenja, progone zbog etničkih ili vjerskih razloga, odricanje slobode savjesti, mišljenja i izražavanja, slobode tiska, te odsutnost političkog pluralizma.
Koliko se još Vlada mora promijeniti da se napravi ono što se trebalo, u najmanju ruku iz moralnih i vjerskih razloga, još devedesetih godina? Ovo je pitanje koje ostaje otvoreno, a odgovor na njega čekaju tisuće nevinih žrtava koje leže u maceljskim jamama.
