Dana 14. ožujka 1835., u desetom broju lista “Danicze Horvatzke, Slavonske y Dalmatinzke” (čiji je pokretač bio Ljudevit Gaj), objavljena je pjesma “Horvatska domovino”. Ova pjesma, napisana od strane zagrebačkog pravnika Antuna Mihanovića, postala je temelj današnje hrvatske državne himne, poznate kao “Lijepa naša domovino”.
“Lijepa naša domovino” ubraja se među malobrojne miroljubive himne jer veliča ljepote domovine, a ne poziva na borbu ili otpor kao što to čine himne-koračnice (poput Marseljeze) Njezine početne riječi, često metonim za Hrvatsku, odjekuju kroz stoljeća:
Lijepa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave djedovino,
Da bi vazda sretna bila!
Pjesma je duboko ukorijenjena u hrvatsku povijest i osjećajnost. Njezin autor, Antun Mihanović, bio je jedan od pjesnika hrvatskog narodnog preporoda. Njegova domoljubna pjesma “Horvatska domovina” postala je temelj za današnju himnu, a njezine stihove prepoznajemo kao izraz ponosa i ljubavi prema našoj zemlji.
U drugoj polovici 19. stoljeća, Josip Runjanin uglazbio je melodiju za ovu pjesmu. Iako nije imao formalno glazbeno obrazovanje, Runjanin je stvorio glazbeni izričaj koji se i danas izvodi kao naša himna. Njegova skladba, koja se sastoji od dvije kitice Mihanovićeve pjesme, postala je prepoznatljiva i voljena melodija koja nas prati na svečanim trenucima.
Dok Drava i Sava teku, dok nam sunce grije njive, dok nam hrašće vije bura, i dok nam srce bije, pjevat ćemo s ponosom: “Lijepa naša domovino!”
