Mnogi ne znaju da su Domovinu branili i djeca, njih preko 2.600. Ovo je priča o jednom o njih, o Igoru Tonklijem.
U svibnju 1991. maturanti 4. F razreda – Igor Tonkli, Marin Povrženić, Branko Goršćak, Marijan Furač, Anđelko Belavić i Robert Rimac – spremali su se za maturijadu. Simbolično se oprostiti od djetinjstva i ući u svijet odraslosti, tome maturijade služe. Oni su htjeli za tu večer napraviti nešto posebno. I napravili su. Njih šestorica obojili su svoje traperice u boje hrvatske zastave i na nogavicu stavili hrvatski grb. Na bijele majice otisnuli su crtež kornjače koja naskakuje na borbenu kacigu JNA s crvenom petokrakom. Ispod je pisalo Fuck The Army. Na desnom rukavu majice bilo je napisano 4. F, na lijevom hrvatski grb. Netko od njih ponio je i hrvatsku zastavu sakrivenu ispod majice.
Tako odjeveni 15. svibnja 1991. došli su na maturijadu koja se održavala u karlovačkom Domu koji je još uvijek nosio naziv po JNA. Stražari i ročnici, dežurni vojnici JNA kraj kojih su ušli na prvu nisu uočili problem. Jesu kasnije, onda kada je u dvorani već bila razvijena hrvatska zastava. Nastala je gužva, ročnici su pozvali starješine i zabava je prekinuta, a problematični maturanti poslije su privedeni i ispitivani. Ubrzo poslije toga Igor je dobio poziv da služi vojni rok u JNA. Roditelji su se snašli, nabavili su potvrdu da se upisao na fakultet pa tako Igor nije otišao u JNA, ali se zato u kolovozu 1991. pridružio Zboru narodne garde, 2. satniji 1. bojne 110. brigade. Niti četiri mjeseca kasnije, 22. prosinca, na položaju ispred Hotela California geler ga je pogodio u vrat. Pokušavali su sve, ali Igor je do bolnice iskrvario.
Na mjestu gdje su fotografirani, prisjeća se Robert, od minobacačke granate poginuo je njihov suborac Igor Tonkli. Tada, dakako, nisu mogli ni sanjati da će na istom mjestu niknuti Muzej rata u kojem su se borili, kazao je suborac Miro Šegavić
Muzej Domovinskog rata Karlovac – Turanj prvorazredna je karlovačka i hrvatska muzeološka i kulturna atrakcija, a njegovu značaju u budućnosti će, kako je pokazala prva godina djelovanja Muzeja, pridonijeti mnogobrojni povremeni izložbeni programi, predavanja, predstavljanja i okupljanja koja Domovinski rat sagledavaju u širokom spektru od komemorativnog preko stručnog do znanstvenog.
Muzej je smješten na Turnju, 4 km južno od središta grada – karlovačke Zvijezde, uz vrlo prometnu državnu cestu D1, na povišenoj obali rijeke Korane i u neposrednoj blizini utoka Mrežnice u Koranu.
Posjetitelja se uvodi u temu cjelinom Kako je počeo rat? u okviru koje ga se videoisječcima koncizno informira o političkoj i gospodarskoj situaciji potkraj osamdesetih godina, oživljavanju nacionalističkih mitova o ujedinjenju svih Srba u jednu državu te raspadu SFRJ, na što se nadovezuje cjelina Virovitica–Karlovac–Karlobag kojom su ocrtana polazišta i ciljevi velikosrpske ideologije te agresija na Hrvatsku kao način ostvarenja tih ciljeva.
Odmah na početku razgleda ukratko je objašnjeno značenje samog Turnja i zgrade u kojoj je smješten Muzej te je izložena restaurirana dragocjena zastava Republike Hrvatske koja se vijorila na Turnju od 1991. do 1993. godine, a Muzeju ju je darovao zapovjednik 3. voda 1. satnije 2. bojne 110. brigade Hrvatske vojske Mijo Zorić Browing.
Muzejske vitrine s izlošcima (odore, oprema, oružje) osmišljene su tako da naglašena razlika u njihovoj zapremini upućuje na dovitljivu srčanost slabo naoružanih hrvatskih branitelja i premoć u naoružanju Jugoslavenske narodne armije i pobunjenih Srba početkom rata te potpuni krah agresora završetkom rata u kojem je organizirana, uvježbana i opremljena pobjednička Hrvatska vojska. Odora majora JNA postavljena je uz iznimno vrijednu majicu i traperice s »uradi sam« hrvatskim grbom i antiratnim simbolima karlovačkog maturanta Igora Tonklija da bi tako prezentirani simbolički progovorili o odnosu snaga početkom agresije na Hrvatsku te se posjetitelju jednostavno dočarala pogibelj u kojoj se našao hrvatski narod 1991. godine.
Igor Tonkli je poginuo 22. prosinca 1991. ispred današnjeg Muzeja u ratnoj odori Zbora narodne garde koja je s tada nastalim oštećenjima, ljubaznim darovanjem njegova oca izložena u sljedećoj vitrini, okružena brojnim gelerima granata kojima je neprijatelj gađao Karlovac od 21. rujna 1991. do 5. kolovoza 1995. godine a koji su vrlo često, kao i čahure streljiva bili predmetom dječje igre sakupljanja »ratnih trofeja«. Između »suprotstavljenih« vitrina posjetitelj aktivno prolazi prvom crtom bojišnice – dijagonalnim prolazom osluškujući zvukove puškaranja i detonacija, izbjegavajući crvene snajperske ciljnike, dok na podnoj plohi svijetle karlovačke rijeke Korana i Mrežnica te je u odnosu na njih jasno ubiciran i sam Turanj.
(Imatica.hr, hrvatski vojnik)
