Općina Gornji Bogićevci smješteni su u jugozapadnom dijelu istočne Hrvatske. Nalazi se na zapadnom dijelu Brodsko – posavske županije, pri čemu se sjevernim i zapadnim rubom prislanja na općinu Okučani, istočnim na općinu Dragalić, a južnim rubom na općinu Stara Gradiška. Jedna je od jedanaest novonastalih jedinica lokalne samouprave, smještenih unutar bivše Općine Nova Gradiška. Općina se prostire na 44,03 km². Sjeverni dio općine je prigorsko područje obronaka Psunja, a južni dio je ravničarski.
Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, općina ima 1.975 stanovnika. Po posljednjem popisu stanovništva iz 2021. godine, općina Gornji Bogićevci imala je 1,428 stanovnika, raspoređenih u 6 naselja; Dubovac – 262, Gornji Bogićevci – 538, Kosovac – 135, Ratkovac – 146, Smrtić – 197 i Trnava – 150 stanovnika.
Drevna povijest općine je vrlo malo poznata. Ime Bogićevci povezuje se s crkveno-viteškim redom Ivanovaca, koji su imali svoje utvrde i kaštele u blizini današnjih Bogićevaca. Castrum St. Iohannis ili tzv. Bedem na poljima danas zvanim Varošine i danas privlači arheologe svojim dvostrukim obrambenim opkopima i bedemima, na kojima su provođena stručna arheološka istraživanja. Castrum je srednjevjekovna utvrda malih dimenzija i jednostavnih oblika. Prema usmenim predajama, arheološkim ostacima, povijesnoj logici i određenim indicijama, najvjerojatnije je u njegovoj blizini izgrađeno selo Bogićevci. Postojao je i drugi kastrum Lijesnica na psunjskim padinama.
Prvu utvrdu, Sveti Ivan Trnava (Castrum sancti Iohannis Tornow) spominje jedna isprava datirana 15. veljače 1328. godine, kada Ugarsko-Hrvatski kralj Karl I Robert mijenja ovu utvrdu, zajedno s okolnim posjedima Starčom i Trnavom s viteškim redom Ivanovaca za njihove posjede u Turopolju. Prvi pouzdani zapisi o selu Bogićevci datiraju iz 17. stoljeća u izvješćima crkvenih vizitatora Zagrebačke biskupije. Temelji župne Crkve započeti su 1828. godine. Barun Philip Lewin Beck, nadglednik gradnje Nove Gradiške, koja se gradila 1750. godine, stanovao je u Gornjim Bogićevcima. Nekada je i ulica u kojoj je barun stanovao nosila njegovo ime. Dekretima Marije Terezije nakon gradnje cestovnog pravca Zagreb-Vinkovci-Zemun 1769. godine naloženo je da se zbog sigurnosti stanovništvo naseljava uz cestu. Tada nastaju prve ulice u Bogićevcima, Novi kraj i Filipovac. Stariji Stari Kraj je izbijao na cestu. Ulice Podgaj i Karlovac nastaju kasnije nakon opunjavanja ulica uz cestu. Orašje je najvjerojatnije nazvano po aleji oraha zasađenih uz cestu, kao i Dudnjak, jer je bogićevački dudnjak bio na području sadašnje gospodarske zone «Brezine», a njegovi ostaci su postojali do polovine 20.stoljeća, do kada se taj prostor i zvao Dudnjak.
1789. godine Bogićevci su postali župom s Crkvom Svetog Duha.
Mjesto Gornji Bogićevci, kao i ostala okolna mjesta, su bili potpuno uništeni, opljačkani i razrušeni na samom početku Domovinskog rata, te su pretrpljene velike materijalne štete, ali nažalost i gubitci ljudskih života. Velika većina stanovništva zbog okupacije ovog područja nalazila se izvan svojih domova sve do vojno-redarstvene akcije „Bljesak“ (1995.), kojom je područje oslobođeno od okupacije i ponovo integrirano u prostor Republike Hrvatske. Po povratku stanovnika, uz pomoć države i stranih donacija, prostor Općine se obnavlja i ponovo postaje mjesto života i rada svojih stanovnika. U sjećanje na događaje koji su obilježili Domovinski rat na ovom prostoru na Trgu hrvatskih branitelja u centru Općine podignut je spomenik s križem kao simbolom muke hrvatskih branitelja koji su umrli za domovinu. Postament spomenika u prvom planu pokazuje imena poginulih bogićevljanskih branitelja u domovinskom ratu, ali i imena svih hrvatskih domoljuba poginulih u Drugom svjetskom ratu, neovisno na kojoj su strani poginuli, kao doprinos ideji prvog hrvatskog predsjednika doktora Franje Tuđmana o svehrvatskoj pomirbi. Također, u centralnom dijelu mjesnog groblja podignut je veliki metalni križ kao znak sjećanja na stradanja Gornjih Bogićevaca. U Bogićevcima je podignuta i bista prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu, na mjesnom Trgu hrvatskih branitelja, kao znak zahvalnosti za njegov doprinos stvaranju moderne hrvatske države.
Crkva je bila zaštićeni spomenik sakralne, kulturne i graditeljske baštine s vrijednim freskama i oltarima. 1991. godine ta je župna crkva srušena do temelja od strane neprijateljskih snaga.
Nakon oslobađanja ovih krajeva tadašnji župnik odmah je počeo s obnovom kuće i vjeronaučne dvorane koja je služila kao liturgijski prostor do izgradnje nove crkve za koju je plan napravio dipl. ing. arh. Aleksandar Bašić, a njena gradnja započela je 1998. Kamen-temeljac blagoslovio je 2. lipnja 1998. požeški biskup mons. Antun Škvorčević koji ju je i posvetio na blagdan Duhova, 3. lipnja 2001. Tako je na temeljima stare, razrušene crkve u Domovinskom ratu, nikla nova crkva.
Župa ima i četiri filijalne crkve: Dragalić, Smrtić, Gorice i Poljane.
U naselju Kosovac nalazi se grob pjesnika Grigora Viteza.
(općina Gornji Bogićevci)
