Hidrocentrala je bila u tzv. demilitariziranoj zoni, čuvao ju je Kemijski bataljun UNPROFOR-a i međunarodni promatrači, međutim četnicima to nije smetalo. Nitko nije dirao eksploziv koji su postavili još 1991. godine.
Sve se to dogodilo brzo, disciplinirano i strateški.
Nakon što je grupa izvidnika iz 126. brigade dana 25. siječnja u Laktacu uočila ( oko 6 km od brane Peruče ) dva neprijateljska tenka T-55, obavijestili su zapovjedništvo na što je zapovjedništvo uz oštar prosvjed uputila predstavnicima UN-a. Predstavnici UN-a obavještavaju hrvatske snage da nemaju nikakvu kontrolu nad suprotnom stranom , te istog dana Zdravko Škarpa, zapovjednik 126. sinjske bojne u vrijeme miniranja brane na Perući, a pošto od OZ Split nije dobio odobrenje , on sam na svoju ruku izdaje zapovijed ; mobilizaciju djela topništva, mobilizaciju posade za dva tenka PATON, okretanje cijevi topova T-130 u rajonu Vaganj iz pravca Vaganj- Glamoč na pravac Vaganj – Otišić, te se javio šibenskoj brigade s molbom da s topovima T-130 pucaju po Kninu ako dođe do sukoba na sinjskoj bojišnici.
Odmah 27.siječnja u 1:40 sati zapovjednik UN snaga na brani HE Peruća, obavještava samog Zdravka , da njihov zapovjednik Hilari Gashinga ne može doći iz Civljana , a da se s punkta UN u zaseoku Alebići (Hrvace) može ići samo u pravcu Knina.
Istog dana oko 15:40 sati dolazi obavijest iz UN-a da četnici iz pravca Maljkkova kreću prema brani HE Peruća i da im ne dozvoljavaju pokret u oba pravca. Obavijest dolazi i od izviđača 126. brigade. Poslije toga, srpski pobunjenici i četnici, protjeruju UN s brane te preuzimaju kontrolu nad HE Peruća. U međuvremenu su pobunjenici oteli dvojicu hrvatskih časnika, te jednog od njih Ivana Buljana, ubili.
U velikoj dilemi u kojoj se tada našao zapovjednik bilo je; da li dozvoliti četnicima da se grupiraju i stabiliziraju na položajima ili reagirati s ciljem istjerivanja četnika .
“Bio sam potpuno svjestan odgovornosti koju preuzimam zbog minirane brane Peruća, ali ipak sam procijenio da je bolje djelovati i odbaciti četnike prema Otišiću, jer s položaja koje su zauzeli mogli bi topništvom pucati po Sinju i okolnim mjestima kada im se to prohtije”.
O svim zbivanjima Zdravko Škarpa obavještava nadređeno zapovjedništvo a odgovor dolazi tek u 20 sati iz OZ Split sa zapovjedom o mobilizaciji topništva i PZO-a .
U 17;15 sati dana je signal za opću opasnost .
Pošto su se neprijateljske snage grupirale na potezu Maljkovo – HE Peruča, u predvečernjim satima pokrenuta je topnička paljba na koti 405, tj. Po četničkim snagama u rajonu Borkovići – Radeni, s topovima T-130 iz rajona Vagani. Nakon toga i cijele noći bilo je mirno.
U jutarnjim satimam 28. siječnja 1993. godine, povećano je grupiranje neprijatelja u pravcu Maljkovo – Alebića Kula te počinju s provokacijama. Naše snage uzvraćaju iz svih topničkih oruđa i dva tenka koji su bili postavljeni polukružno u odnosu na neprijatelja . Oko 8;00 sati snage UNPROFORA-a napuštaju HE Peruču.
Nakon izdane zapovjedi od zapovjednika korpusa i Srpske vojske krajine generala Ratka Mladića i Mile Novakovića zajedno s majorom Milanom Koricom, zapovjednikom pogranične milicije SAO Krajine, general Borislav Đukić ( tada zapovjednik 221. motorizirane brigade 9. kninskog korpusa), u 10;48 sati diže branu u zrak , te se neprijateljske snage povlače prema Biteliću.
Brana je bila minirana na pet mjesta u kontrolnoj galeriji. Explozija je otvorila velika krater na mjestu gdje se spaja ulazni hodnik broj 1. i galerija na desnom boku brane. Krater je bio oblika stošca, radijusa 10. m i dubine 6. m. Od kratera na desnom boku prema sredini brane nastala je pukotina duž brane na asfaltu dužine 77. metara . Drugo veliko vidljivo oštećenje dogodilo se na lijevom boku brane, koje je u tom trenutku predstavljalo najveću opasnost za građevinu. Jedna se explozija dogodila uz sami bočni zid preljevnog objekta a druga na spoju ulaznog hodnika br.3. i galerije. Učinak te eksplozije je bio rušenje desnog bočnog zida, s odnošenjem nasipa s uzvodne strane sve do preljevne glavne.
Minirali su ga s 30 tona eksploziva i detonirali punjenja s namjerom da ozlijede tisuće hrvatskih civila nizvodno. Eksplozija je prouzročila veliku štetu, ali u konačnici nije uspjela srušiti branu. Hrvatskim zajednicama u dolini Cetine (od Sinja do Omiša) ipak je prijetila velika opasnost da budu poplavljene vodom iz jezera Peruća. Djelovanjem časnika UNPROFOR-a Marka Nicholasa Greya spriječena je katastrofa na brani jer je prije eksplozije podigao preljevni kanal i smanjio razinu vode u jezeru za četiri metra. To je spriječilo potpuno urušavanje brane i inženjeri su brzo uspjeli održati integritet brane.
u 11;00 sati izvršen je koncentrični napad pravcima ; Zelovo-Satrić ( NS 126. br. S grupom časnika i dočasnika iz COOV Sinj), Hrvace-Alebića Kule – brana Peruća ( vod vojne policije, dio 16. Domobranske pukovnije i protuoklopni vod iz 141.br. HV-a ), Bitelić-brana Peruča ( satnija 126.br. HV-a) . Neprijateljske snage su napustile , ili bolje rečeno, pobjegli
Nakon zauzimanja HE Peruča, zapovjednik 126. brigade Zdravko Škarpa, mobilizirao je 16 djelatnika HEP-a radi osiguranja brane. Brana se uspjela sanirati od posljedice eksplozije uz pomoć hrvatske vojske , inženjerije i građevinara, te spriječili da vodeni val potopi sva naselja nizvodno uz rijeku Cetinu. Prilikom zatrpavanja dvaju kratera, trebalo je dovesti tisuću kubičnih metara materijala.
Do spuštanja vode na sigurnu razinu i osiguravanje brane, bilo je potrebno provesti evokaciju 30. tisuća stanovnika iz najugroženijeg područja.
Hrvatske snage u operaciji Peruču, oslobodile su naselja Satrić, Potravlje, Maljkovo, Bitelić, Zasiok, Dabar , Vučipolje kao i samu branu Peruču .
U napadu je poginuo Ante Buljan ( kojeg su pobunjeni Srbi ubili prilikom zarobljavanja na brani 27.siječnja.) , jedan zarobljen i dva lakše ranjena.
Ukupna šteta Hrvatskoj elektroprivredi (HEP) je bila oko 130 milijuna kuna.
Optužnica protiv Đukića podignuta je još 1995. godine, uhićen je u srpnju 2015. u zračnoj luci u Tivtu, a 23. veljače 2016. izručen je Hrvatskoj, gdje mu je nakon pet mjeseci započelo suđenje. Osim njega je optužen zapovjednik 9. kninskog korpusa general Ratko Mladić, zapovjednik Srpske vojske Krajine general Mile Novaković koji je u međuvremenu umro, kao i zapovjednik svih pograničnih jedinica srpske paravojske major Milan Korica. U njegovom slučaju je proveden izdvojeni postupak s obzirom na to da je jedino on bio dostupan hrvatskim pravosudnim organima.
“Vi ste bili jedan od glavnih zapovjednika, nije bilo nikakvog razloga da se uništavaju objekti koji nisu bili od vojne važnosti. Mogli ste se oduprijeti naredbi, bilo je takvih primjera, poput admirala Vladimira Barovića koji je odbio naredbu da bombardira primorske gradove u Hrvatskoj te je sebi oduzeo život. Vi ste usprkos mogućnosti izbora učinili to što ste učinili i to je otegotna okolnost”, zaključio je sudac Mešin.
Tada predsjednik Republike Hrvatske, Ivo Josipović, odlikovao je 25. siječnja 2013. Godine umirovljenog brigadira Mark Nicholas Gray odličjem Reda Kneza Domagoja s ogrlicom, za iskazanu i osvjedočenu hrabrost i junaštvo sprječavanju rušenja brane Peruča’, što je ‘komponenta humane i ljudske solidarnosti, koja je pomogla da se izbjegne velika katastrofa.
U isto vrijeme je dodijelio odličje Reda hrvatskog pletera ( ranjenom branitelju u operaciji Peruča) Ivanu Buljanu za njegov doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njenih građana.
Predsjednik Josipović je gradovima Sinju, Trilju i Vrlici, te općinama Dicmo, Hrvace, Kijevo i Otok dodijelio Povelju Republike Hrvatske za izniman doprinos hrvatskih branitelja i sudionika Domovinskog rata Cetinskog kraja.
