Kako su srpske pobunjeničke i četničke snage uz potporu JNA, okupirale Vukovar, sve snage s vukovarskog bojišta upućene su na Vinkovačko, odnosno na osječko ratište.
Samo dva dana nakon okupacije Vukovara, točnije 20. studenog, neprijatelj obilazi oko Laslova i uz velike oklopne i pješadijske snage okupira Ernestinovo , a Laslovo ostaje u potpunom okruženju. Hrvatski branitelji uspijevaju zadržati obranu sela , ali ipak nakon 3 dana, odlučuju se na proboj na hrvatsku teritoriju.
Također, srpske snage pokušavaju presjeći zapadni dio prilaza Osijeka, tako da ga se dovede u potpuno okruženje, ali branitelji, poglavito bojna HOS-a iz Čepina, uspijeva očuvati liniju obrane i jedini slobodni izlaz iz Osijeka.
U to vrijeme, točnije 22. studenog 1991. godine Zapovjedništvo obrane grada Osijeka donosi sljedeću
ZAPOVIJEST br.1 .
Vojni obveznici s područja općine Osijek koji su napustili zonu djelovanja ovog zapovjedništva i privremeno se nalaze na područjima drugih općina ili u inozemstvu, obvezni su odmah se vratiti na područje općine Osijek i javiti se u Sekretarijat narodne obrane općine Osijek i staviti se na raspolaganje Hrvatskoj vojsci. Svi oni koji ne postupe po ovoj zapovijesti, biti će prisilno privedeni od strane nadležnih organa, a za što će snositi odgovarajuće zakonske posljedice.
ZAPOVIJEST br. 2.
Svi građani koji raspolažu dugim naoružanjem ili drugim vrstama težeg naoružanja ili raznim vrstama vojne opreme, a nisu one koje su zadužili kao pripadnici hrvatske vojske, obvezni su isto odmah predati u Sekretarijat narodne obrane općine Osijek, Županijska 4. Svi oni koji ne izvrše ovu zapovijest, najstrože će biti kažnjeni sukladno s ratnom situacijom na ovom području.
ZAPOVIJEST br. 3.
Naređuje se građanima Osijeka čišćenje i uređenje svih podrumskih i podzemnih prostora, kako bi se isti prilagodili za potrebe sklanjanja i dužeg boravka. Spomenute je prostore potrebno prilagoditi na način da ispunjavaju uvijete za normalan život građana u ratnim uvjetima .
Nalaže se građanima da pripreme odgovarajuće zalihe hrane, pića i ostalih potrepština ( deka, svijeća, baterija, tranzistora , lijekova i sl. ) .
Za vrijeme trajanja zračne ili opće opasnosti, zgrade, objekti i dvorišta obvezni su biti otključani kako bi se građani mogli skloniti.
Najstrože se zabranjuje kretanje po gradu za vrijeme trajanja zračne i opće opasnosti.
U slučaju ne pridržavanja odredaba ove zapovijesti, prekršitelji će snositi najstrože zakonske sankcije.
ZAPOVJEDNIŠTVO OBRANE GRADA OSIJEKA
Isti dan, ratna redakcija “Glasa Slavonije”, uputila je javni apel za zarobljene novinare radio Vukovara, Sinišu Glavaševića i Branka Polovine, koji su odvedeni u nepoznatom pravcu .
Umiruću hrvatskog grada Vukovara prethodila je medijska smrt njegova Radija. Završna likvidacija fizičkog i duhovnog zaloga hrvatskog bića započela je gašenjem njegova Glasa. A taj glas je iz etera Hrvatskog radija Vukovar svakodnevno razbijao obruč nasilja i uzgonio nadu opstanka. Novinarska ekipa te gerilske redakcije višemjesečnim je izvješćima prenosila Hrvatskom ne samo osnovne informacije istočnog bojišta, no je anticipirala sve metastaze rata koje će se proširiti i do ravnodušnih ostataka Republike. Nakon svega što su u prokletstvu profesije ( i dimenziji njezine paradoksalne ljepote ) proživjeli, puzajući rovovima, prenoseći okrvavjele ranjenike, a potom i misleći i pišući svoje novinarske retke…, nakon svega toga dobačene su im objede neprofesionalizma, nekritičke emotivnosti, patosa, čak i laži. U tom je trenutku njihov smisao dosegao agoniju . Zatim su medijski umrli. Ostalo je još braniti ogoljele živote. Niki ipak nisu uspjeli. Posve je sigurno da su Siniša Glavašević i Branko Polovina pod prijetnjom oružja uhapšeni i skinuti s vukovarskog civilnog konvoja, te odvedeni u nepoznatom smjeru, dok o sudbini Vesne Vuković nije poznato ništa. Stoga upućujemo apel cjelokupnoj hrvatskoj savjesti ( odnosno onome što je od nje ostalo), da poduzme sve što je moguće.
Također, usrdno se obraćamo svim medijskih djelatnicima, suputnicima istoga nam prokletstva, da pronesu oštar prosvjed spašavajući odstrel jednog od nas. U protivnome sve naš čeka ista agonija. Ponajprije medijska. Potom i životna.
U potpisu ovoga apela stoji :
- Dragan Cvitkušić
- Dario Topić
- Eduard Truck
- Ivo Medak
- Nevenka Levak
- Davor Špišić
- Bojan Divjak
- Dario Hećimović
- Nikola Vukadinović
- Damir Svoboda
- Josip Horvat
I svi ostali koji su trenutno na ratnim zadacima ili se nisu mogli probiti do redakcije.
Svakako treba naglasiti sve one novinare Hrvatskog radija Vukovar koji su svakodnevno izvještavali iz okupiranog Vukovara, a to su : Josip Esterajher, Vesna Vuković – Orešković, Zvezdana Polovina, Branko Polovina, Alenka Mirković – Nađ i Siniša Glavašević.
Novinara Sinišu Glavaševića i tehničara Branka Polovinu, ekshumirali su 1997. u masovnoj grobnici na Ovčari.
Branimir Polovina, mlađi od dvojice sinova Nedeljke rođ. Beslač i Vojina Polovine, rodio se 22. lipnja 1950. godine u Vukovaru, po nacionalnosti Srbin. Pohađao je Osnovnu školu Vladimir Nazor, na mjestu današnje Policijske postaje Vukovar, te srednju Tehničku školu u Vinkovcima, smjer radio – tehničar. Na vukovarskom radiju zapošljava se gotovo odmah nakon odsluženja vojnog roka u ondašnjoj JNA i to 1. rujna 1972. godine. Iako se na radiju okušao na različitim poslovima, pa je tako radio i kao novinar, spiker, glazbeni urednik, njegov primarni posao je bio radio – tehničar. Poslije pada grada Vukovara odveden je, 19. studenoga 1991. godine, iz vukovarske bolnice i od tada mu se izgubio trag. Naknadno je utvrđeno da je ubijen i pokopan u masovnoj grobnici na Ovčari 20. studenoga 1991. godine, a ekshumiran je i identificiran u veljači 1997. godine.
Siniša Glavašević rodio se u Vukovaru 1960. godine. Bio je pisac proze, knjižničar, novinar, ratni izvjestitelj. Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom gradu, a studij komparativne književnosti i bibliotekarstva na Filozofskome fakultetu u Sarajevu. Nakon završetka školovanja radio je u školama u Lovasu i Borovu Naselju. Na Radio Vukovaru zaposlio se najprije kao spiker, a za vrijeme Domovinskog rata bio je urednik Hrvatskoga radija Vukovar i ratni izvjestitelj. Bio je ranjen krhotinom granate 4. studenoga 1991. godine na putu u bolnicu gdje je krenuo prikupiti podatke za izvješće. Posljednje izvješće Siniša je poslao iz vukovarske bolnice 18. studenoga navečer. Poslije pada grada Vukovara odveden je, 19. studenoga 1991. godine, iz vukovarske bolnice i od tada mu se izgubio trag. Naknadno je utvrđeno da je ubijen i pokopan u masovnoj grobnici na Ovčari 20. studenoga 1991. godine, a ekshumiran je i identificiran u veljači 1997. godine
