Na danšnji dan, po zapovjedi Glavnog stožera RH, donosi se Odluku o preimenovanju Teritorijalne brigade Rijeka u 128. br ZNG-a, te se datum obilježava kao Dan 128. brigade HV “Sv. Vid”.
Do samog ustroja 128. brigade, obranu Rijeke, branila je teritorijalna brigada Rijeka.
Početkom 3. listopada 1991. godine 128. brigada HV se prema odluci Vrhovnog Zapovjednika OSRH razmješta u šire područje Gospića i Perušića s općom zadaćom uspostave crte obrane i sprječavanja prodora neprijatelja prema Karobagu, Gospiću i Otočcu.
Treći bataljun 128.brigade HV-a, pretpodređuje 118. br ZNG i raspoređuje se na crti: Lički Novi – Divoselo – Jasikovac – Ornice – Lički Ribnik – Bilajska kosa.
Prva bataljun 128. brigade HV-a nakon hodnje 5. listopada 1991. g. raspoređuje se i ojačava borbeni poredak Perušićke bojne 118. brigade radi ojačanja obrane grada Perušića.
Drugi bataljun 128. brigade HV-a, raspoređuje se početno u Đački Dom u Gospiću gdje dobiva zadaću da izdvoji dio snaga za obranu sela Čanak. U tu svrhu 9. prosinca 1991. izdvaja jednu satniju i u kasnim popodnevnim satima raspoređuje se u obrani sela Čanak.
Sljedećeg dana, 10. prosinca 1991. godine jake paravojne snage neprijatelja napadaju selo Čanak. U žestokoj borbi u okruženju gine pet pripadnika 2/128. a više biva ranjeno i zarobljeno te kasnije zatočeno u Kninu. Ostatci satnije se izvlače i šalju u Rijeku. Rasformira se 2/128., a njen sastav se raspoređuje: Jedna satnija i prateći vod 2. bojne ulaze u sastav 1. bojne, a jedna satnija i MB vod u sastav 3. bojne 128. br ZNG-a.4/128. koja krajem prosinca 1991. stiže u područje na ličko ratište, u tijeku rasporeda po crti bojišnice biva napadnuta i u topničkom napadu 24. prosinca na grad Gospić trpi gubitke i pogiba joj četiti pripadnika u Đačkom domu u Gospiću. Četvrta bojna se poslije ovog izvlači u Rijeku gdje se od njenog sastava i sastava jedne satnije stare 2. bojne oformljava nova 2/128. koja se nakon izvršene doobuke ponovno šalje na ličko ratište, u šire područje Perušića, s. Kvarte gdje se raspoređuje na crti bojišnice.
Tijekom borbenih djelovanja 1991./1992. godine 128. br ZNG-e ima 19 poginulih pripadnika na prvoj crti bojišnice.
U operaciji “Oluja” Brigada dobiva zadaću za napad smjerom s. Ramljani – S. Trnavac – S- Homoljac – grad Korenica. Napadna djelovanja otpočinju u zoru 4. kolovoza 1995. g. jakim topničkom pripremom, a pješački napad otpočinje u 05,00 sati na smjeru s. Ramljani – s. Mašića Budžak – s. Trnavac – s. Homoljac – s. Vrelo – g. Korenica. Do ranih popodnevnih sati oslobođena su sva sela na smjeru djelovanja, a grad Korenica oslobođen je 6. kolovoza 1995. godine. Postrojba prikuplja i pregupirava snage za daljnje napredovanje, istovremeno je 2. bojna demobilizirana. Sredinom kolovoza 1995. g. snage 3. bojne 128. b. HV – Sv.Vid izbijaju na rijeku Unu i posjedaju crtu obrane državne granice Plješivica – s. Nebljusi – Donji Lapac. Sukladno zapovijedi ZP Gospić 1. pješačka bojna koncem kolovoza 1995. g. zajedno sa Zapovjedništvom vrši hodnju smjerom Korenica – Bruvno – D. Lapac – Srb – Lička Kaldrma – Drvar i raspoređuje se na c/b u širem predjelu naselja Oštrelj.
U prosincu 1995. godine 128. br. HV- Sv. Vid demobilizira se i prelazi u pričuvu.
Kroz postrojbu prošlo je 9000 pripadnika, od kojih je 26 poginulo, 200 ih je ranjeno, od kojih je 120 s trajnim posljedicama.
Brigada je odlikovana jRedom Nikole Šubića Zrinskog, a za iskazano junaštvo njezinih pripadnika u Domovinskom ratu, te Zlatnom plaketom “Grb Grada Rijeke” 1999., za neprocjenjiv doprinos obrani Rijeke.
