Na današnji dan prije 31. godinu, na cijelu liniju obrane Osijeka, krenuli su srpski pobunjenici potpomognuti Jugoslavenskom armijom.
Poslije okupacije Vukovara 18.11.1991, neprijateljske snage grupiraju se prema Osijeku, u svrhu probijanja linije Ernestinovo-Laslovo-Antunovac, te presijecanja Osijeka na potezu Ernestinovo- Ivanovac-Čepin
Nakon sto su pobunjeničke snage skupa sa JNA probile linije obrane te okupirali selo Ernestinovo, Seleš i Divoš te je Laslovo ostalo u 100% okruženju.
Nakon iscrpnih 152 dana borbe , zapovjedništvo obrane Laslova donosi tešku Odluku o pokušaju proboja prema Ivanovcu . obrana Laslova popustila je 23. studenog oko 14 sati na svojem istočnom dijelu te je donijeta odluka da se kreće u proboj čim padne mrak. Krenuli su 23.11. oko 17;30 sati . a kretali su pravcem Bobotski kanal – Ivanovac. Prva skupina od 120 branitelja i civila krenula je u proboj sa zadaćom da otvori i osigura prolaz na pravcu Bobotski kanal – Ivanovac i svojim djelovanjem omogući izvlačenje ostalih branitelja, ranjenika i civila. Na čelu te skupine bio je Ištvan Mihalik. Nešto poslije krenula je i druga skupina od 137 branitelja, ranjenika i civila, a bila je predvođena Ladislavom Kočišem i Matom Šimićem. Oko 4.30 sati ujutro 24. studenoga na područje Ivanovca, stigla je i posljednja skupina od 11 teških ranjenika i civila. Oko 15 branitelja i civila se vode kao nestali.
Napad na Paulin Dvor započeo je 4.12 u 7;30 iz smjera Ernestinova i smjera Petrova Slatina. Napad je izveo 151.mješovita topnička brigada JNA s Teritorijalnom obranom pobunjenih Srba. Napad je trajao od jutarnjih pa sve do večernjih sati i završio s neuspjelim probojnom obrane hrvatskih branitelja. Obrana Paulin Dvora i Hrastina sastojala se od dijela 130 brigade, 101.brigade, protuoklopna grupa 101 brigade koji je ujedno odigrao i ključnu ulogu u obrani, te ojačana desetina maljutkaša iz 122 brigade.
Nakon neuspješnog proboja Paulin Dvora,Dana 05. prosinca U 08.30 sati poslije topničke pripreme neprijatelj oklopno mehaniziranim snagama napada duž cijele crte obrane Antunovca. U 10.00 sati iz smjera Rosinske Bare kroz kukuruze neprijatelj je napao 3. satniju i pokušava probiti obranu na smjeru Seleš. Desetina MB-82 mm djeluje po prednjem kraju s oko 140 mina. 12.30 sati neprijatelj potiskuje snage 3 satnije u selo i iz smjer Josipin Dvor prijeti da ih dovede u okruženje. Na smjeru ulice Republike neprijatelj kroz kukuruze oklopno mehaniziranim snagama potiskuje branitelje u selo.
Treća satnija iz pričuve upućena je iz Ivanovca, trpi jaku topničku vatru u prostoru pašnjak i ne uspijeva doći do Antunovca. Oko 14.00 sati zapovjednik bojne zapovijeda izvlačenje snaga iz Antunovca. Izvlačenje se provodi organizirano smjerom Ivanovački pašnjak -Čepin i Vidojina Pustara- Policer.
S tim danom završio je boj za Antunovac. U tom boju poginuli su:ŽIVKO MIMICA,KRŠIMIR POSAVAC, DAMIR UŽAREVIĆ, STEVO MORŽAN,TOMISLAV SIMON, BOŠKO MIKULIĆ, ĐAHID ĐELADINI i STJEPAN SUBAŠIĆ, te je. 17 hrvatskih branitelja je teško ranjeno.
Srpski agresor je 5.12.1991 u jutarnjim satima krenuo i na sam grad Osijek. Napad je prvo započeo s topničkom pripremom zatim i tenkovsko-pješadijskim napadom po cijeloj linijom obrane .
Odmah rano u 5;30 sati 5.12.1991 započeo je napad na Osijek. Prvo je krenula topnička priprema koja je trajala oko 20-30 minuta, zatim je neprijatelj iz pravca Klise krenuo s oklopom, sa šest tenkova i šest oklopnjaka uz silnu pješadiju . Napad je zaustavljen u Nemetinu kada su hrvatske snage s bestrzajnim topom ( koji se nalazio na krovu Saponije u Nemetinu) uništili jedan tenk i jedan oklopnjak. Jedan položaj vratio se odmah prvog sata a drugi položaj tokom sljedećeg dana. Šestorica branitelja tih dana izgubili su svoje živote u borbama u Nemetinu, i to; Željko Ivanović, Goran Reščić, Zlatko Vukasović, Saša Pavlović, Vlado Steiner i Pavo Suvalj. A 12 hrvatskih branitelja je ranjeno. S druge strane bilo je 19 mrtvih, 2 uništena oklopna vozila i jedno zarobljeno.
U tom trenutku 106 brigada koja je držala liniju Osijeka, imala je 11 protuoklopna topa 100 mm na relaciji Vukovarska cesta – Brijest.
Drugi dio napada je bio s južne strane Osijeka iz smjera Tenja prema položajima u šumi Rosinjača. Napadano je s dva oklopno-mehanizirana voda, a uz pješadiju pridružili su se četničke jedinice Belih orlova i Arkanovih tigrova. Ojačana desetina koja se nalazila na istureno položaju u šumi Rosinjača, držala je liniju obrane do zadnjeg ispaljenog metka, a kada su ostali bez streljiva, od 16. Branitelja, 15. Branitelja je ubijeno i izmasakrirano, a jedan se do dan danas vodi kao nestali.
. Svojom hrabrošću i požrtvovnošću, iako nisu uspjeli obraniti položaj, dali su dovoljno vremena da se konsolidira obrana u južnom dijelu linija obrane Osijeka
. Kroz kukuruze i minska polja tjedan dana kasnije bojna „Frankopan“ uz podršku dijelom pripadnika 106 brigade, izvukli su smrznuta tijela hrvatskih vojnika. Najstariji branitelj imao je 44 godine, a najmlađi branitelj 18 godina. Od 16 veličanstvenih je bio maturant Trgovačke škole Davor Milas po čemu je Trgovačka škola promijenila ime u čast hrabrog učenika u “ Trgovačka i komercijalna škola Davor Milas” Bilo mu je tek 18 godina.
“Prizore koje su zatekli teško je riječima opisati. Tijela njihovih suboraca bila su izrešetana, a prema viđenome pretpostavili su i da su neki od njih bili ranjeni, a zatim ubijeni hicima iz neposredne blizine.
Dok su skupljali njihova tijela, izvidnici iz bojne Zrinski-Frankopan čuvali su stražu. Neprijatelj je bio blizu. Do šume je dopirao njihov žamor, zvuk motora tenkova…
– Tijela su im bila smrznuta, nismo ih mogli nositi, pa smo ih umatali u šatorska krila i jedino što smo mogli bilo je vući ih. Najgore je bilo kroz kukuruzište, a kako se razdanjivalo i sunce izlazilo, tijela su im se odleđivala i počeo se osjećati neugodan miris.
Što reći, vukli smo ih i povraćali, neki od nas padali su od umora, pomagali smo jedni drugima i danas mogu reći da sam ponosan na sve koji su u tome sudjelovali, jer smo obiteljima naših suboraca omogućili da dostojno ukopaju svoje najmilije.
Žao nam je samo što do današnjeg dana nije pronađeno tijelo Mihajla Pelegrina, koji je ubijen kada su nam drugi dečki tog 5. prosinca došli u ispomoć. Tražili smo i njegovo tijelo, ali nismo ga našli – teškim glasom prepričao nam je Kovač akciju izvlačenja tijela poginulih prijatelja i suboraca.”
Zbog gubitka položaja u šumi Rosinjača , hrvatski branitelji iz sastava Tenjske satnije odlučuju se na napušavanja Tenje, pošto više nisu imali kontrolu i podršku svoga boka. U jutarnjim satima 6. prosinca još se odvijala posljednja bitka za Tenje. U borbama je samo toga dana poginulih 5 branitelja, a njih 30 ranjeno. Poginuli hrvatski branitelji su Đuro Kiš, Justin Zekić, Miroslav Grgić, Petar Hupert, Franjo Bertanjoli, Ivan Šenk, Ivan Ilinić, Marko Vuković, Andrija Maurović, Jozo Šošić, Željko Ćuti, Petar Bašić, Zvonko Mihaljević, Zvonimir Duka, Krunoslav Batai i Antun Batinić,
Osječki nadvožnjak prema Tenji, u spomen na herojstvo i žrtve pripadnika 106. brigade, dobio je ime Rosinjača ’91.
U isto vrijeme napada se i Ivanovac, gdje hrvatski branitelji uz pomoć topništva uspijevaju sačuvati liniju obrane .
Tih teških dana, prilikom hrabre obrane grada Osijeka, poginulo je oko 50 branitelja i još toliko civila, materijalna šteta u gradu Osijeku je bila toliko velika da svaki treći stambeni objekt nije bio za stanovanje.
Obranu Osijeka do toga 5.12.1991 godine brojila je oko 2500 branitelja s oko 20.000 civila .
Tijekom velikosrpske agresije na Osijek, samo u razdoblju od 2. svibnja 1991. do 26. srpnja 1994. u bolnicu su primljene 5.222 žrtve rata, od kojih je 954 poginulo (preminulo). U Osijeku su JNA i pobunjeni hrvatski Srbi oštetili ili uništili između 15 000 i 20 000 objekata. Ukupna materijalna šteta na stambenim i gospodarskim objektima procjenjuje se na iznos od 4.348,225.000 tadašnjih DM.
Poginuli branitelji oko 5.12.1991 godine ;
Josip Brnić (42)
Ivica Mandarić (28)
Marko Živković (32)
Rade Griva (27)
Ante Plazibat(21)
Branko Novački (32)
Mate Vuković (40)
Dejan Radovanović (20)
Samir Blažević (20)
Željko Ćuti (20)
Alojz Reščić (20)
Željko Ivanović
Zlatko Vukasović
Boris Skukan (29)
Pavo Suvalj (33)
Stjepan Boris (39)
Vladimir Steiner (42)
Miroslav Milić
Miljenko Begić (24)
Novački Branko (32)
Zoltan Juhas (36)
Renato Tafra (26)
Saša Pavlović (23)
Stjepan Subašić
Đahid Đeladini
Boško Mikulić
Tomislav Simon
Stevo Moržan
Damir Užarević
Krešimir Posavac
Živko Mimica
Branko Pleša
Salko Ahmić (44)
Ivica Babaja (27)
Pavao Begonja (30)
Stjepan Ezer (30)
Damir Farago (32)
Berislav Genčić (20)
Zoran Gnjatović (29)
Ivan Hap (40)
Zoran Kišasondi (24)
Siniša Knežević (26)
Mladen Milanković (35)
Davor Milas (18)
Matija Olujić (19)
Ivan Sekanić (38)
Goran Stjepanović (21)
Mihajlo Pelegrin (42).
