DALI JE ZAGREB NA DANAŠNJI DAN 8. SVIBNJA 1945. OSLOBOĐEN ILI OKUPIRAN

Drugi svjetski rat Hrvatska Povijest Nove obavijesti Vijesti

Dana 8. svibnja 1945. godine, prije točno 79 godina, dogodilo se povijesno oslobođenje grada Zagreba. Taj dan, partizanske snage su prešle rijeku Savu i ušle u grad. Grad bio napušten od strane pripadnika NDH koji su se  povlačili prema Austriji, iz strahu od partizanske odmazde pa su grad napustile dan ranije.  Svaka kolona imala je svoj pravac povlačenja. Luburićevci su dolazili s Trešnjevke prema Črnomercu. Bobanovci su u svojim crnim uniformama bježali uzduž potoka Črnomerca. Prolazila su i seljačka kola s obiteljima kvislinga. Domobrani su se presvlačili u civilna odijela i bježali kućama.

Budući da je većina branitelja grad napustila tijekom 6. svibnja, Đuro Kumičić, saborski kvestor kojem je Ante Pavelić povjerio da preda Zagreb jedinicama Jugoslavenske armije, preko radija je proglasio Zagreb “otvorenim gradom”. Javni red u gradu je do njegove predaje jugoslavenskim armijama trebala osiguravati Narodna zaštita.

Dana 7. svibnja štab je naredio Prvoj armiji da najhitnije upadne u Zagreb. Za potrebe tog pothvata, a u skladu s tadašnjom partizanskom tradicijom, prema kojoj se nastojalo oslobađanje velikih gradova prepustiti jedinicama koje su se borile u njihovoj okolici, izdvaja se Deseti zagrebački korpus iz sastava Treće armije i uvrštava u sastav Prve armije.

Zbog kaotične situacije u grad prvi ulaze pripadnici Posavskog partizanskog odreda koji je bio dio 28. slavonske divizije te jedinice Srpske udarne 45. divizije i Krajiške divizije

Neki sukobi su se odvijali na samom ulazu u grad.

Iako su se oko Zagreba nalazile više partizanskih jedinica, prva jedinica koja je ušla u Zagreb je 45. srpska divizija. Ta srpska divizija izbila je na desnu obalu Save kod Jakuševca, nakon čega su dijelovi njezinih jedinica kod Trnja prešli Savu i ušli u Zagreb.

Po navodima antifašista, u Zagrebu su se na dan 8/9 svibnja 1945. vodile ulične borbe, te je poginuo partizanski kapetan,  vođa ophodnje 28. slavonske divizije od strane pripadnika SS-ovog snajperiste.

Dakle, iako je grad Zagreb bio “Otvoren” i spreman za preuzimanje, partizani su ratovali i oslobađali. Nakon što se grad “oslobodio” započele su likvidacije koje su vršene na stratištima po okolnim šumama i poljima. Sa suđenjem i bez njega nove su jugoslavenske vlasti likvidirale pripadnike Hrvatskih oružanih snaga, njemačke vojnike, dužnosnike NDH, članove ustaškog pokreta i određeni broj drugih civila.

U zagrebačkim logorima komunističke su vlasti mučile i likvidirale hrvatske i njemačke vojnike, civile, žene i djecu, a najzloglasniji su logor Prečko i logor Kanal.

U samom gradu Zagrebu registrirano je i poznato preko 70 masovnih grobnica, a u okolici još više od 60. Najveća stratišta u kojima su ubijene i bačene desetine tisuća ljudi u Zagrebu su: Gračani s niz velikih grobnica od kojih najveća s preko 700 ubijenih ljudi, Vrapče, Prečko, Tuškanac (Dubravkin put) i brojne druge.

Nisu bili pošteđeni niti bolesnici i ranjenici iz zagrebačkih bolnica. Prema dokumentiranim podacima ubijeno je 4.791 ranjenika iz zagrebačkih stalnih i privremenih bolnica.

U neposrednoj blizini Pedagoške akademije (danas Učiteljski fakultet u Zagrebu) u Savskoj cesti br. 77: U svibnju 1945. godine komunisti su pogubili oko 300 zarobljenih njemačkih i hrvatskih vojnika, a medu njima je bilo mnogo ranjenika. Svjedoci masakra uglavnom su stanovnici Vrbika, koji su živjeli blizu Pedagoške akademije. Državno odvjetništvo RH, odnosno zamjenik glavnog državnog odvjetnika Antun Kvakan, 2008. godine, nakon zahtjeva Udruge za mobiliziranje novih organizacija mladih – ZAMNOM i Hrvatskog odgovornog društva, kojem je tada predsjednik bio Ivica Relković, zatražilo je od Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu istragu nad zločinima koje su komunisti počinili 1945. godine u dvorištu Savske ceste 77 pokraj zgrade Pedagoške akademije. Odvjetništvo je, među ostalim, zatražio od ŽDO-a provedbu “konkretnih izvida radi svestrane, pa i terenske provjere navoda i obavljanja obavijesnih razgovora s navedenim svjedocima i svim drugim osobama koje imaju saznanja o tim događajima. Državno odvjetništvo zatražilo je da taj materijal promtno dostave na postupanje ravnateljstvu policije. Svjedokinja I. H. (rođena 1926.) imala je krajem Drugog svjetskog rata 19 godina. Izjavila je da se sjeća kako je zgrada Gimnazije sestara milosrdnica pretvorena u njemačku vojnu bolnicu u kojoj su komunisti zatekli ranjenike. Nakon otvaranja istrage, više svjedoka javilo se za svjedočenje o masovnim pogubljenjima, dok je svjedokinja, I. H. u svibnju 1945. godine vidjela jamu pravilnog oblika. Neki svjedoci tvrde da su u tom dvorištu iza bodljikave žice držali vojnike s križnog puta

Velik broj javnih osoba koje su djelovale za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, poznati političari, ali i oni koji su u to vrijeme doživjeli vrhunac svoje karijere ili su pak bili odlučni kako neće promijeniti svoje stavove i prikloniti se novoj komunističkoj vlasti, bili su smaknuti. Među njima su bili brojni umjetnici (slikari, pjesnici, književnici, operni pjevači), znanstvenici, novinari, vjerski dužnosnici i redovnici, koji su živjeli i radili u Zagrebu, a zatim su strijeljani u Zagrebu, ili su iz Zagreba odvedeni prema Austriji baš kao i u okolna mjesta poput Rakovog Potoka ili jame Jazovka, gdje su na okrutne načine smaknuti.

  • Josip Horvat Međimurec, slikar; satnik Domobranstva NDH, zaposlen u odjelu ratnog slikarstva Ministarstva oružanih snaga NDH
  • Vinko Kos, pjesnik, književnik; urednik časopisa Ustaška uzdanica, glasila Ustaške mladeži[11]
  • Ljudevit Jurak, svjetski poznati patolog i sudski medicinar, začetnik humanomedicinske patološke anatomije i veterinarske patološke anatomije u Hrvatskoj
  • Andrija Konc, pjevač (odveden iz Zagreba u Bjelovar, gdje je i ubijen)
  • Ivan Softa, pjesnik
  • Vladimir Jurčić, pjesnik, esejist, feljtonist; autor pjesama u slavu Ante Pavelića u Ustaškoj uzdanici, časopisu Ustaške mladeži
  • Jerolim Malinar, javni katolički djelatnik i novinar, suradnik bl. Ivana Merza
  • Mijo Bzik, novinar i publicist; ustaški doglavnik, osuđen na smrt u lipnju 1945.
  • Tias Mortigjija, novinar i publicist; član Ustaškog pokreta, urednik tjednika Ustaškog pokreta Spremnost; osuđen na smrt u rujnu 1947.
  • Zdenka Smrekar, književnica; predstojnica za žensko školstvo u Ministarstvu nastave NDH
  • Milivoj Magdić, novinar, pravnik i publicist; bivši komunist; član redakcije tjednika Ustaškog pokreta Spremnost
  • Nikola Mandić, premijer NDH
  • Mehmed Alajbegović, političar, diplomat i pravnik; ministar vanjskih poslova NDH, osuđen na smrt u lipnju 1947.
  • Osman Kulenović, političar i pravnik; potpredsjednik Vlade NDH od travnja do studenoga 1941.
  • Nikola Steinfel, pomorski časnik NDH, ministar oružanih snaga i zapovjednik mornarice NDH
  • Mile Budak, političar, romanopisac i novelist; ideolog Ustaškog pokreta, ministar nastave te ministar vanjskih poslova NDH; osuđen na smrt u lipnju 1945.
  • Julije pl. Makanec, političar, filozof i pisac; član Ustaškog pokreta, ministar nastave NDH, osuđen na smrt u lipnju 1945.
  • Miroslav Navratil, vojnik, pilot i general; ministar oružanih snaga NDH, osuđen na smrt 1947. godine
  • Slavko Kvaternik, vojnik, političar i državni dužnosnik; član Ustaškog pokreta, ministar oružanih snaga NDH; osuđen na smrt u lipnju 1947.
  • Germogen Maksimov, poglavar Hrvatske pravoslavne crkve, mitropolit zagrebački
  • Blanda Stipetić, katolička redovnica
  • Gaudencija Šplajt, katolička redovnica, istaknuta djelatnica nekadašnjeg zagrebačkog samostana Antunovac u Maksimiru
  • Filip Popp, protestantski svećenik, prvi biskup Evangeličke Crkve u Hrvatskoj
  • Franjo Babić, književnik i novinar; autor članaka u ustaškim tjednicima Spremnost i Hrvatski narod
  • Đuro Stipetić, rektor Sveučilišta u Zagrebu; predsjednik Hrvatsko-njemačkog društva (1936. – 1944.)
  • Kerubin Šegvić, povjesničar, književni kritičar, političar, katolički svećenik, profesor filologije; diplomat NDH, teoretičar gotske teorije o podrijetlu Hrvata
  • Ivo Guberina, svećenik, teolog, povjesničar i političar; član Ustaškog pokreta od 1940., suspendiran od strane kardinala Stepinca 1943. godine
  • Ismet Muftić, zagrebački muftija; vojni muftija Hrvatskih oružanih snaga
  • Radoslav Glavaš, književni povjesničar, kritičar i franjevac; načelnik Odjela za bogoštovlje pri Ministarstvu pravosuđa i bogoštovlja NDH
  • Joco Cvijanović, operni pjevač i svećenik Hrvatske pravoslavne crkve
  • Serafim Kupčevski, ukrajinski svećenik Hrvatske pravoslavne crkve
  • Dimitrije Mrihin, svećenik HPC
  • Aleksej Borisov, ruski svećenik HPC
  • Lipharda Horvat, katolička redovnica
  • Geralda Jakob, katolička redovnica
  • Konstantina Mesar, katolička redovnica
  • Marijan Marijašević, književnik; diplomat NDH, dužnosnik Ministarstva šuma i ruda NDH
  • Bonaventura Radonić, franjevac i filozof
  • Munir Šahinović, novinar i pisac; član Ustaškog pokreta, nadstojnik Državnog izvještajnog i promičbenog ureda u Sarajevu, pripadnik Poglavnikovog tjelesnog zdruga
  • Jerko Skračić, novinar i književnik; član Ustaškog pokreta, ravnatelj radio-postaje u Sarajevu i urednik tjednika Hrvatski krugoval
  • Branko Klarić, pjesnik; član Ustaškog pokreta, autor pjesama u slavu Ustaškog pokreta, Ante Pavelića i Jure Francetića
  • Gabrijel Cvitan, književnik; školski izvjestitelj Ministarstva nastave NDH
  • Vilim Peroš, novinar, urednik zagrebačkog dnevnog lista Nova Hrvatska
  • Agathe von Hausberger, američka novinarka
  • Ivan Maronić, novinar
  • Grozda Budak, kći ustaškog ministra Mile Budaka, ubijena u Sloveniji u svibnju 1945.
  • Danijel Uvanović, matematičar i fizičar svjetskog glasa, novinar i publicist; član Ustaškog pokreta od 1943. godine

Dakle, pitanje glasi: Koga su to Titovi komunisti “Oslobodili” ?

Zanimljivo je i tragično da je NDH nastala u trenutku fašističke okupacije kao jedina mogućnost stvaranja samostalne hrvatske države u tom trenutku. Ona je u tim teškim trenutcima nastala kao odgovor Hrvatskog naroda na tiraniju ranijih državnih tvorevina i to prvenstveno kraljevine Jugoslavije u kojoj su Srbi, pod vodstvom srpske žandarmerije, vršili neviđeni teroru nad nesrpskim stanovništvom.

Kao takva, Hrvatska država uspjela je postojati svega nekoliko godina, a tragično su Glavni grad Hrvatske Zagreb “oslobodili” partizani, na način, da u grad prve uđu Srpske postrojbe partizana i Srpski odredi te nesmetano počine neviđene zločine koji su bili prikrivani i zataškavani za cijelo vrijeme postojanja Jugoslavije.

Odgovori