U Beogradu je u utorak 17. listopada 2023. godine otkriven spomenik “Nebozemna zakletva”, a rad je akademskog vajara Dragana Radenovića, nakon čega je otvorena spomen-soba četničkom vojvodi Dragoljubu Draži Mihailoviću, i to u Bregalničkoj ulici u Beogradu, gdje je navodno Draža prije rata živio sa svojom obitelji.
Otvaranju muzeja i otkrivanju spomenika, uz organizatora ovog događaja Patriotskog i ekološkog društva “Naša Drina”, prisustvovali su predstavnici općina Ugljevik u Gacko, predstavnici Udruženja veterana “Garda Panteri” ali i predsjednik Srpske pravoslavne crkve.
Odmah se dogodio i spor oko njenog postavljanja pošto je gradska uprava izjavila da oni nisu odlučili o postavljanju spomenika.
Otkrivanje spomenika vođi četničkog pokreta Dragoljubu Draži Mihailoviću u Beogradu apsolutno je neprihvatljivo, zabrinjavajuće i u potpunoj suprotnosti s članstvom u EU što Srbija navodi kao svoj strateški cilj, priopćio je MVEPu četvrtak.
Hrvatska osuđuje taj čin te očekuje da Srbija i njezine institucije odbace politiku relativiziranja žrtvi i veličanja zločina, naglašava se u priopćenju.
Nažalost, ovaj događaj samo je zadnji u nizu onoga što u Srbiji traje već godinama – proces rehabilitacije četničkog pokreta pa i samog njegovog vođe Draže Mihailovića, objavio je MVEP, te naglašavaju kako se odnosi mogu graditi samo na iskrenom odnosu prema prošlosti, pomirenju i rješavanju otvorenih pitanja. Hrvatska očekuje konkretne poteze Srbije u rješavanju sudbine nestalih, pitanju nadležnosti za procesuiranje ratnih zločina i svim drugim otvorenim pitanjima, zaključuje MVEP.
Poprsje s likom četničkog vojvode pojavilo se i na području Sandžaka na jugozapadu Srbije, gdje su Bošnjaci većinsko stanovništvo.
Srbija rehabilitira svoje “junake” iz vremena Drugog svjetskog rata, a Draža Mihailović, koliko je poznato bio je je i četnik i Jugoslaven. Zašto onda pišem o tome?
Cijeli događaj je sporan,a predstavlja direktnu provokaciju kojoj su Srbi vrlo vješti i uporno to prakticiraju. Spomenik i muzej smješteni su preko puta Hrvatske katoličke bazilike gdje katolici odlaze na molitvu, dok s druge strane ceste slušaju četničke poklike i četničku ratnu retoriku usmjerenu protiv Hrvata.
Bregalnička ulica je bila blokirana do duboko u noć, pogotovo za aktiviste koji su došli prosvjedovati.
Srbi, kraljevi manipulacije i izvrtanja istine, s ovim činom pokazuju kako prema Hrvatima ( ono malo što je ostalo u Beogradu) nemaju stav za mir i suživot, pokazuju da rat nije završio, te da njihova negativna, protjerivačaka politika prema Hrvatima još traje. Naravno, tu je i poruka EU, u kojoj se rezolucijom zabranilo poticanje i veličanje fašističkih, nacističkih i komunističkih simbola, ali Srbi ipak rehabilitiraju ratnog zločinca iz Drugog svjetskog rata. Navedenim činom Srbija se ruga Europi, Hrvatima i žrtvama fašizma.
Dragoljub Dražo Mihajlović se nakon završetka Drugog svjetskog rata, skrivao u istočnoj Bosni, a uhapšen je 12. ožujka 1946. godine. Optužen je za izdaju i ratne zločine. Suđenje je trajalo od 10. lipnja –15. srpnja 1946., te je nakon odbijene žalbe, zajedno sa 8 njegovih časnika streljan 17. srpnja 1946. godie u Lisičijem Potoku što je oko 200 metara od bivše Kraljevske palače u Beogradu. Tijela su pokopana u neobilježenom grobu na mjestu pogubljena.
Danas svjedočimo kako Srbi veličaju izdajicu i ratnog zločinca, ne mareći pri tome ni za Europska stajališta, niti za osjećaje hrvatske manjine u Srbiji, a poglavito se tim činom rugaju svim žrtvama četničkih hordi koje su zločine činile tijekom II svjetskog rata, a isto su nastavili i u Domovinskom ratu.
Službena vlast Srbije nedovoljno osuđuje i uopće ne sprječava ovakve događaje, što nevjerojatno podsjeća na ponašanje srpskog vodstva 90-tih godina 20.-og stoljeća kada se huškalo i potpirivalo nacionalizam i mržnju u čemu je predvodio Slobodan Milošević.
No, akteri ovakvih događaja vrlo selektivno prate i pamte povijesna zbivanja, pa bi ih, možda, netko trebao podsjetiti kako je završila četnička agresija u II svjetskom ratu, kao i u Domovinskom ratu, a posebno kako su im završili vođe, posebice njihov predsjednik Slobodan Milošević.
Jedan sat objektivne i realne povijesti bio bi im od neprocjenjive vrijednosti i možda bi spriječio buduće ratove i stradavanja.
No, za sada njihov nacionalizam, mržnja i veličanje četništva toliko uspješno djeluju i pišu / iskrivljuju njihovu povijest, što je potpuna degradacija zdravog razuma i uništavanje svih civilizacijskih dostignuća u vidu jačanja demokracije, mirotvorstva, suživota i tolerancije različitih naroda, vjera i sl. Ovakvim postupanjem Srbija se udaljava od susjeda i od Europe, tone u mržnju i siromaštvo. Siromaštvo uma i duha.
