U srijedu 13. prosinca održalo se 15. Hodočašće hrvatskih branitelja, Hrvatske vojske i policije Gospi Voćinskoj, koje organizira Zajednice udruga i članova HVIDRA-e Virovitičko-podravske županije, a pod pokroviteljstvom Ministarstva hrvatskih branitelja, Virovitičko-podravske županije, Općine Voćin i Hrvatskih šuma, u spomen na 47 nevinih civilnih žrtava koje su četnici okrutno pobili 12./13. prosinca 1991. godine u Voćinu, Humu, Četekovcu i okolnim mjestima.
U utorak, uoči 32. obljetnice masakra, izaslanstvo općine Voćin, obišla je groblja te zapalila svijeću na svakom grobu mučki ubijenoj osobi.
Danas, u srijedu 13. prosinca u 9:45 sati, započela je program, a u 11 sati održala se pokorničko-molitvena procesija s Prebende do Svetišta Gospe Voćinske.
U 12 sati služena je sveta misa u Bazilici Gospe Voćinske, nakon čega su razna izaslanstva prisustvovala komemoraciji polaganje vijenaca i paljenjem lampiona kod spomenika u središtu Voćina. Vijence je u ime Vlade RH položio izaslanik Špiro Janović, državni tajnik u ministarstvu hrvatskih branitelja, u ime Hrvatskog sabora, izaslanik Josip Đakić, zastupnik u Hrvatskom saboru, izaslanik ministarstva obrane, državni tajnik Branko Hrg, izaslanik MUP-a, načelnik Policijske uprave Marcel Štrok, izaslanik ministarstva vanjskih i europskih poslova RH, Ivan Jerzečić, voditelj ureda ministra Gordana Grlića Radmana, župan VPŽ, Igor Andrović uz dožupane Marija Klementa i Igor Pavković, načelnik Općine Voćin, Predrag Filić te predstavnici gradova i općina s područja Virovitičko-podravske županije,, Koordinacija udruga VPŽ, izaslanstvo udruge 136. brigade HV-a na čelu s ratnim zapovjednikom 136. brigade HV-a, brigadnim generalom u miru, Josipom Černijem, izaslanstva udruga proistekle iz Domovinskog rata, predstavnici javnih institucija, vjerskog i društvenog života, kao i mnogi hodočasnici.
Poslije pokorničko-molitvene procesije u Pastoralnom domu je za policijske akademce i kadete Hrvatske vojske prikazan dokumentarni film ”Sinovi zapadne Slavonije”, autora Mihaela Puljića i Dine Mataza.
Prije projekcije filma sve nazočne mlade policajce i vojnike pozdravio je predsjednik Odbora za hrvatske branitelje Virovitičko-podravske županije i predsjednik Zajednice udruga i članova HVIDR-a Virovitičko-podravske županije Mato Bubaš, dok je o samom filmu govorio jedan od autora, Mihael Puljić. O osamom oslobađanju Voćina i ostalih okupiranih podpapučkih mjesta, nazočne su upoznali ratni zapovjednik 136. slatinske brigade, brigadni general Josip Černi te pukovnik Goran Sokol. Na projekciji su još nazočili general Mirko Horvatin i pukovnik Vlado Međumurac.
Događaj koji se dogodio prije 32. godine i danas otvara bol mnogim obiteljima i zgražanje hrvatske javnosti. Prilikom povlačenja srpskih paravojnih postrojbi s područja Papuka 12/13 prosinca 1991. godine četničke horde, Beli orlovi i Vočinska četa izvršili su pokolj nad civilima koji su ostali na privremeno okupiranom području Papuka misleći da im dojučerašnji susjedi neće nauditi. Ipak, u tom povlačenju, mučki su ubili 43 civila, odnosno, sve one koje su uspjeli pronaći. Ubojstvima nisu zadovoljili um Srpskih terorista, pa su razarali kuće Hrvata, gospodarske objekte te župnu crkvu Pohođenja Blažene Djevice Marije u Voćinu. Crkva je bila izgrađena u 15 stoljeću, u gotičkom stilu. Četnici su je koristili kao skladište streljiva i eksploziva kojeg su aktivirali te crkvu do temelja razorili.
Hrvatske snage su u večernjim satima 14. prosinca 1991. ušle u Voćin i zatekle zastrašujuće prizore četničkog zločina.
Zločin je dokumentiran od strane međunarodnih medicinskih stručnjaka. Na poziv Foreign Press Biroa iz Zagreba forenzičari su došli u selo nakon što su ga hrvatske snage oslobodile. Dana 19. prosinca 1991. godine forenzičari su objavili izvješće: pronađena su 43 leša: 15 ženskog spola (12 je imalo od 57 i 76 godina) a ostali su bili muškarci od kojih je 11 imalo između 60 i 84 godine. Ubijeni su vatrenim oružjem , sedmoro je bilo spaljeno a jedna je žrtva vjerojatno ubijena sjekirom,. Jedan od ubijenih je bio Srbin (S.N. 77 godina), po svjedočanstvu svećenika ubili su ga kada je pokušao zaštititi svoje susjede Hrvate.
„Zgrožen onime što je vidio u Voćinu, dr. Jerry Blaskovich iz Kalifornije, voditelj liječničke forenzičarske ekipe koja je istražila zločin, posvetio je veći dio svojeg slobodnog vremena da bi preko medija upoznao prije svega američku javnost sa stvarnim stanjem rata u Hrvatskoj, o kojem su vodeći američki mediji pod utjecajem srpske propagande prenosili iskrivljenu sliku. Uvid u zatečeno stanje u Voćinu imao je i američki senator Frank McCloskey pa su članovi američkog Kongresa dobili istinito izvješće iz prve ruke. Senator McCloskey nakon uviđaja u zločin u Voćinu koristio je riječ genocid da bi opisao djelovanje srpskih snaga u Hrvatskoj i kasnije u Bosni i Hercegovini i protivio se korištenju pojma građanski rat za srpsku agresiju, zbog čega je bilo došlo do nesuglasja između njega i članova njegove stranke, uključujući dužnosnike Clintonove Bijele kuće.“
Danijel Medić, sin ubijenog Branka Medića, u vrijeme zločina dijete sa šest godina, je u svojoj 17-toj godini svjedočio protiv četnika Branka Olivera koji je pred njim ubio njegova oca. Evo dijela svjedočanstva:
O pokolju u Voćinu vjerojatno sve znate. Sve je počelo 12. prosinca 1991. Toga dana čuli smo da su se zaredale detonacije koje su bile sve bliže i bliže. Iako je Voćin već neko vrijeme bio pod okupacijom, osjetili smo da dolazi do kulminacije. Sakrili smo se u podrum i tada smo čuli da nam netko provaljuje u kuću, začuli smo galamu i pucnjeve. Nakon toga su nam zapalili kuću, pa smo začuli smo korake ispred podruma, a onda i naređenje da svi izađemo van. Odmah sam po glasu prepoznao Branka Olivera, kojeg sam kao dijete zvao ‘čika Brane’ i s čijom sam se djecom redovito igrao. Zbog svoje starosti, ali i slabe pokretljivosti, u ćošku podruma ostala je jedino moja prabaka koju četnici nisu ni primijetili. Izašli smo moj otac Branko, Marija Matanči, Stjepan Matanči, Franca Peršić, Stjepan Jurmanović i ja… Prvo što sam vidio na dvorištu bila je moja baka Jaga. Ležala je mrtva na dvorištu, prekrivena smrtonosnim ranama. Branko Oliver je bio glavni među tom paravojskom i bio je pripadnik ‘Voćinske čete’. Imao je civilnu odjeću i crni pištolj, tako ja pamtim. Tada me mome ocu iščupao iz ruku i poveo me izvan dvorišta. Zatim se okrenuo i ispucao mom ocu metak u glavu, a ja sam počeo bježati ulicom, prema centru Voćina”
Žrtve četničkog masakra u Voćinu , lager Sekulinci, Hum, Bokane
Pobijeni Hrvati civili od 14.08. 1991. Do 13. 12. 1911.
1. Ilić Branko rođen 1956. -14.08.1991. Lager Sekulinci nestao
2. Galović Željko rođen 1949. – 26.08. 1991. Lisičine zaklan
3. Banovac Franjo, rođen 1938. -28.09. 1991. Lager Gudnoga ubijen
4. Vučeta Mirko rođen 1959. -5. 10. 1991. Lager Sekulinci nestao
5. Volf Antun rođen 1956. -15. 10. 1991. Lager Sekulinci nestao
6. Dorić Drago rođen 1959. -22.10. 1991. Industrija “Gaj”, Voćin nestao
7. Bon Ivica rođen 1954. -3. 12. 1991. Industrija “Gaj” Voćin ubijen
8. Ivanković Drago rođen 1960. -3. 12. 1991. Industrija “Gaj”Voćin ubijen
9. Salač Goran rođen 1972. -3. 12. 1991. Industrija “Gaj”Voćin ubijen
10. Supan Vlado rođen 1939. -3. 12. 1991. Industrija “Gaj”Voćin ubijen
11. Šimić Ivan rođen 1932. -6. 12. 1991. Prevenda Voćin zaklan
12. Šimić Marija rođena 1934. -6.12. 1991. Prevenda Voćin zaklana
13. Ament Veronika rođena 1914. -6.12. 1991. Prevenda Voćin zaklana
14. Đuzel Marijan rođen 1931. -13.12. 1991. Hum ubijen
15. Ridl Roman rođen 1932. -13.12.1991.Hum ubijen motornom pilom pa spaljen
16. Banovac Ivan rođen 1934. -13.12.1991. Hum ubijen motorkom pa spaljen
17. Vuković Marko rođen 1934. .13.12.1991. Hum zaklan pa spaljen
18. Martinović Tomo rođen 1934. -13.12.1991. Bokane odsječena glava
19. Martinović Katica rođena 1936. -13.12.1991. Bokane odsječena glava
20. Jorgić Mile rođen (nema podataka) 13.12.1991. Kometnik ubijen
21. Ojkić Teodor rođen (n.p.) 13.12.1991. Voćin ubijen
22. Majić Stipan rođen 1909. -13.12.1991. Voćin Pašina ulica ubijen
23. Majić Ana rođena 1918. – 13.12. Voćin Pašina ul. ubijena
24. Šimić Jaga rođena 1929. -13.12.1991. Voćin Pašina ul. ubijena
25. Peršić Franika rođena 1928. -13.12.1991 Voćin Pašina ul. ubijena
26. Matanči Marija rođena 1939. -13.12.1991. Voćin Pašina ul. ubijena
27. Medić Branko rođen 1959. -13.12. Voćin Pašina ul. ubijen
28. Matanči Stjepan rođen 1932. -13.12.1991. Voćin Pašina spaljen
29. Jurmanović Stjepan rođen 1933. -13.12.1991. Voćin Pašina zaklan
30. Štimac Stjepan rođen 1959. -13.12.1991. Voćin Pašina zaklan
31. Štimac Mirjana rođena 1959. -13.12.1991. Voćin Pašina zaklana
32. Štimac Jakob rođen 1911. -13.12.1991. Voćin Pašina ubijen
33. Štimac Angela rođena 1915. -13.12.1991 Voćin Pašina ubijena
34. Buljevac Antun rođen 1907. -13.12.1991. Voćina Pašina ubijen
35. Peršić Alojz rođen 1922. -13.12.1991. Vočin Karanova ul. ubijen
36. Tomolo Rozalija rođena 1921. -13.12.1991. Voćin Karanova ubijena
37. Volf Dragutin rođen 1922. -13.12.1991. Voćin Karanova ubijen
38. Matanči Franjo rođen 1926. -13.12.1991. Voćin Prevenda ubijen
39. Matanči Marija rođena 1927. -13.12.1991. Voćin Prevenda ubijena
40. Šimić Julka rođena 1932. -13.12.1991. Voćin Prevenda ubijena
41. Ivanković Mara rođena 1900. -13.12.1991. Voćin Prevenda zaklana
42. Dorić Paulina rođena 1911. -13.12.1991. Voćin Prevenda Spaljena
43. Medved Mirko rođen 1929. –13.12.1991.Voćin Prevenda ubijen
44. Pajtl Josip rođen 1965. -13.12.1991. Voćin Trg Gospe ubijen
45. Laich Željko rođen 1958. -13.12.1991. Voćni Trg Gospe spaljen
46. Nenadović Stojan rođen 1914. 13.12.
Za zločin u Voćinu, odnosno određena ubojstva na 20 godina su do sada bili osuđeni Valentin Savić i Slobodan Bosanac, te doktor M.V. na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine zbog počinjenja teškog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi nesavjesnim liječenjem bolesnika. Prema izjavi Ivana Đuzela, Valentin Savić je aboliran isto kao i Slobodan Bosanac.
Dakle, do danas nitko od “monstruma”, četnika, koji su počinili ovaj zločin, nije odgovarao pred zemaljskim Sudom, a pošto je prošlo pune 32 godine, niti hoće. Ono što je ostalo s vjerom, da ih kazna neće zaobići pred onim Nebeskim sudom.
Kao čovjek, Hrvat i veteran iz Domovinskog rata ne mogu zamisliti da se zločinci slobodno šetaju po Hrvatskoj, bez srama, straha i ikakve savjesti zbog počinjenog zlodjela. Kakav to moraš biti čovjek, ljudsko biće, da živiš u miru svih ovih godina i to na teritoriji iste te države protiv koje si jurišao, otimao, razarao i ubijao? Kakav je ovo i pravni sustav jedne države koja je svoju samostalnost i neovisnost dobila krvlju mladih hrvatskih branitelja i velikim brojem civilnih žrtava kada se ne procesuiraju ratni zločinci koji su činili zločine?
