Hrvatske oružane postrojbe “Planinske lisice“, poznatije kao Bugojanska skupina, odnosno Fenix skupina naziv je za hrvatsku domoljubnu paravojnu skupinu koja je ušla na područje Jugoslavije 20. lipnja 1972., s ciljem da pokrene pobunu i sruši Jugoslaviju. Bugojansku skupinu je organiziralo Hrvatsko revolucionarno bratstvo (HRB), tajna organizacija koja je bila osnovana 1961. u Australiji i koja je djelovala i u Europi te u SAD-u. Osnovni cilj HRB-a bilo je odvajanje Hrvatske od Jugoslavije
Odmah nakon gušenja Hrvatskog proljeća, Hrvatsko revolucionarno bratstvo bilo je uvjereno kako je vrijeme bilo pogodno za oružani ustanak . Te su na području južne Hrvatske, Like i Hercegovine krenuli sa naoružavanjem . Novac je uglavnom dolazio iz imigracije , najviše iz Australije, dok je naoružanje dolazilo iz Njemačke.
Kampu Garanasu u Austriji, uz austrijsko-jugoslavensku granicu, služio je za završnu obuku hrvatskih revolucionara. Ondje su se okupila dvadeset i trojica boraca. Nisu svi otišli u akciju . Austrijska je policija uhitila Franu Peričića i Stipu Crnogorca, od akcije je odustao Marko Logarušić. Četvrti iz kampa koji nije otišao u akciju bio je Marko Mudronja koji je samo bio logistička potpora i nije bio predviđen za akciju. U samoj akciji su trebali sudjelovati još neki ljudi koji su iz raznoraznih razloga bili spriječeni ili su sami odustali. U akciji je tako trebao sudjelovati i glavni tajnik HRB-a Josip Senić, no UDBA ga je smaknula tri mjeseca prije.
Skupina se je ubacila preko Dravograda u Jugoslaviju, 20. lipnja 1972., s ciljem da stigne na Tromeđu tj. na planinu Radušu, na području općine današnjeg Uskoplja. Već 25. lipnja 1972. dolazi do prvog sukoba Bugojanske skupine s milicijom, a potom s JNA, i Teritorijalnom obranom. Jugoslavenske snage činilo je oko 30.000 pripadnika SUP-a (milicije), JNA i TO, koje su pokušale uništiti Bugojansku skupinu. To im je naposljetku i uspjelo, uz pomoć doušnika i UDBA-e, tek 24. srpnja 1972.
Desetorica pripadnika Bugojanske skupine izgubila su živote na različitim mjestima u BiH tijekom sukoba, a devetorica su bila zarobljena i pogubljena. Strijeljanje je izvršeno u Rakovici blizu Sarajeva.
Upad Bugojanske skupine uzdrmao je partijske, vojne i policijske krugove, što je priznao i sam predsjednik Tito rekavši: “…dobro smo dobili po glavi…”.U akciji je sudjelovao 30.000 partizana, milicajaca i pripadnika TO, protiv 19 Gerilaca,
U akciji “Feniks” poginulo je 13 vojnika i ranjeno više od 20. U a predsjednik Tito odlikovao je 389 osoba koje su se istaknule u akciji.
Deset pripadnika iz akcije “Feniks” su poginuli a 9 ih je zarobljeno, od kojih je Vojni Sud u Sarajevu , osudio na smrt četvoricu, i to ; Đuro Horvat, Vejsil Keškić, Mirko Vlasnović i Ludvig Pavlović ali je ksnije pomilovan te osuđen na kaznu zatvora. Ilija Lovrić, koji je bio lakše ranjen u sukobu sa partizanskim snagama ,ubijen je bez suđenja .
Dana 17. ožujka 1973. godine, pet minuta iza ponoći, prvi je strijeljan Đuro Horvat, zatim Vejsil Keškić te u 3.05 sati Mirko Vlasnović. Strijeljanje je izvršeno u blizini nekadašnjeg policijskog skladišta u Rakovici, pokraj Sarajeva. Streljački vod činilo je osam pripadnika vojne policije i njihov zapovjednik.
Bugojansku skupinu činilo je 19 članova HRB:
- Ambroz Andrić – 1.12.1939 ( Domagoj)
- Adolf Andrić – 3.3.1942 ( Bošnjak )
- Pavao Vegar – 10.11.1939 ( Skorzeni)
- Ilija Glavaš – 8.12.1939 ( Alija)
- Đuro Horvat – 12.04.1942 ( Jasenko)
- Vejsil Keškić – 06.06.1939 ( Krajišnik)
- Viktor Kancijanić (Kocijančić) – 15.03.1945 ( Veli Jože)
- Petar Bakula (revolucionar) 3.2.1947 ( Uskok)
- Ludvig Pavlović – 9.4.1951 ( Dido)
- Mirko Vlasnović – 15.09.1932 ( Vlas)
- Ilija Lovrić – 29.01.1945 ( Ramac)
- Filip Bešlić – 16.3.1936 ( Zmaj)
- Stipe Ljubas – 21.09.1951 ( Stiv)
- Vlado Miletić – 25.10.1946 Kopitović)
- Vinko Knez – 26.01.1953 ( Bufalo)
- Ivan Prlić – 8.09.1951 ( Bekijac)
- Nikola Antunac – 23.08.1950 ( Tesla)
- Vilim Eršek – 20.10.1939 ( Bili Kid)
- Vidak Buntić – 28.01.1942 ( Roćko)
