Na današnji dan 2. svibnja 1991. godine, podmuklo iz zasjede pobunjeni Srbi – četnici, napali su hrvatske redarstvenike, 12 njih su ubili a 23 policajaca je ranjeno.
Ubijeni redarstvenici :
Stjepan Bošnjak (1955.), Antun Grbavac (1961.), Josip Culej (1966.), Mladen Šarić (1965.), Zdenko Perica (1965.), Zoran Grašić (1969.), Ivica Vučić (1961.), Luka Crnković (1970.), Marinko Petrušić (1966.), Janko Čović (1965.), Željko Hrala (1968.) i Mladen Čatić (1971.)
Sve se to dogodilo jer su u noći s 1. na 2. svibnja 1991. godine dvojicu njihovih kolega sa područja Osječko baranjske PU ( Zvonimir Metković, Dalibor Križanovića, Jurica Tolj i Mario Marinovć), prilikom njihove redovne policijske ophodnje prolazeći kroz Borovo Selo oko 2:30. Kada su se policajci zaustavili, pripadnici srpske paravojne formacije počeli su pucati tako da su policajce ranili vatrenim oružjem, i to Križanovića ranili u lijevu podlakticu sa strijelnim prijelom lijeve lakatne kosti i strijelu ranu desne nadlaktice, a Mekovića ranili u lijevu podlakticu sa prijelom gornjeg dijela palca ne kosti , trpeći pritom snažnu bol. A potom ih bez pružanja neophodne medicinske pomoći zarobili i odveli ih bose i ruku vezanih lisicama u zahod vikendice Đorđa Petričevića u predjelu Savulja gdje su zarobljene ranjene policajce tukli letvama, nogama i rukama po tijelu uslijed čega su zadobili i druge ozljede , a preostala dvojica policajaca iz iste patrole (Jurica Tolj i Mario Marinovć) također ranjeni, vozilom (golfom crvene boje) uspjeli izvući i obavjestiti nadležne u PU Vukovarsko srijemskoj.
Kada su dvojica hrvatskih redarstvenika uhvaćena, PU Vukovarsko srijemska poslala je u pojačanje policajce za specijalne namjere da uspostave red i sigurnost u tom hrvatskom selu. Oko 9. sati toga jutra policajci su se počeli okupljati po uzbuni, zaduživati opremu ( pancirke, šljemove sa vezirom i automatske puške), uglavnom laku opremu, jer nitko nije ni pomislio da bi moglo doći do teške eskalacije i sukoba, jer bi inače koristili puno naoružanje , lakše zaštitne prsluke.
Kolona je krenula prema Borovo selu, bila su dogovorena zaduženja po vodovima, jedan vod je trebao ući u mjesnu zajednicu, razoružati teroriste,, drugu vod je trebao biti na osiguranju vanjskog djela mjesne. Zapovjednik akcije bio je Martin Matkovića, a zapovjednik voda Ivica Andabak koji je ujedno bio zadužen za osiguranje mjesne zajednice. Konvoj se kretao iz Vukovara, Poletov autobus je predvodio Ford Rekord i dva đipa.
U selo su prvo osobna vozila te su se kretali prema centru sela Zaustavili su se ispred mjesne zajednice, a u to vrijeme autobus je tek ulazio u selo. Nakon što su policajci izašli iz vozila na njih je otvorena pučana vatra. Pucalo se iz svih pravaca, iz svake kuće, prozora i krovišta, iz svakog oružja, od puške, automatske puške, teških strojnica i tromblona. U pomoć je stigla i specijalna policija iz PU Osječko baranjske i iz PU Vukovarske srijemske ali nisu uspijeli doći do sela jer je i na njih bila otvorena vatra.. Daljnji tijek akcije napada, zaustavili su pripadnici JNA, koji su iz sela izvukli ranjene policajce a kasnije u noć, u policijsku upravu dovezli su mrtva tijela 12 redarstvenika. Zarobljeni ranjeni pripadnici hrvatske policije ispričali su da se sjećaju Šoškočanina, koji je bio zapovjednik paravojnih srpskih postrojbi u Borovu Selu. Da je pucao na zarobljene policajce i da je htio sve pobiti, ali mu to nije dozvolio oficir JNA Franjo Čopčić koji je došao sa transporterom.
Za zločin u Borovo Selu, 41 osoba je 97 godine amnestirano, po ugovorom o mirnoj reintegraciji. U veljači 2012. godine, sud u Osijeku po predsjedniku vijeća sucem Darkom Krušlinom, osudio je Milana Marinkovića- Kurtu za ratni zločin na tri i pol godine zatvora zbog zlostavljanja dvojice zarobljenih hrvatskih policajaca. Četiri ostale osobe (Jovan Jakovljević, Dragan Rakanović, Milenko Mihajlović i Jovica Vučenović) također su optužene, ali žive izvan Hrvatske pa nisu dostupne hrvatskome pravosuđu. U 2014. godini, Marinkoviću je Vrhovni sud Republike Hrvatske smanjio kaznu na tri godine nakon žalbe, a uzeta je u obzir činjenica da je Marinković siromašan i ima staru i bolesnu majku.
Danas, na 32. obljetnicu ubojstva 12 redarstvenika u selu Borovo Selo pored Vukovara, svečano se održao program obilježavanja 32. obljetnice.
Obilježavanje je započelo na ulazu u Borovo Selo kod 12. čempresa, gdje su djelatnici Ministarstva unutarnjih poslova, na stijeg podigli Hrvatsku zastavu. Program obilježavanja se nastavio Mimohodom koji se kretao od 12. čempresa pa do samog spomen-obilježja poginulim hrvatskim redarstvenicima u centru sela.
Upravo na ovom mjestu dali su svoj život za Domovinu. Posebnim pijetetom, neka se naš pogled i naše misli održe na 12 uspravnih čempresa koji svojom nesalomljivom snagom simboliziraju nesebičnu žrtvu i hrabrost naših poginulih 12. hrvatskih redarstvenika.
Centralni dio programa obilježavanja nastavio se ispred Spomen obilježja poginulim hrvatskim redarstvenicima polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća.
Počast poginulim redarstvenicima odali su polaganjem vijenca obitelj poginulih redarstvenika i sudionici, u ime Predsjednika Republike Hrvatske i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Zorana Milanovića, položio je general-pukovnik Marijan Mareković i general-pukovnik Siniša Jurković, izaslanik admirala Roberta Hranja, načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, U Ime Sabora Republike Hrvatske počast poginulim dao je izaslanik predsjednika Hrvatskog Sabora Gordana Jandrokovića, izaslanstvo predvođeno saborski zastupnik Josip Šarić s izaslanstvom, gradonačelnik grada Otoka, u ime Vlade Republike Hrvatske izaslanik predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova dr.sc. Davor Božinović, državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja Špiro Janović, izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, Mario Banožić, ministar obrane, Nikola Milina, glavni ravnatelj policije s izaslanicima; Damir Barić, zamjenik glavnog ravnatelja policije, Antonio Gerovac, pomoćnik glavnog ravnatelja policije i načelnik Uprave kriminalističke policije, Vedran Augustinović, zapovjednik Zapovjedništva za intervencije, Mate Bilobrk, zapovjednik ATJ Lučko, Ante Zovak, načelnik PU vukovarsko-srijemske, Ladislav Bece, načelnik PU osječko-baranjske, Antun Valić, načelnik PU brodsko-posavske, Željko Grgić, načelnik PU požeško-slavonske i Marcel Štrok, načelnik PU virovitičko-podravske, general bojnik u miru, Željko Živanović posebni savjetnik Ministra obrane, Josip Mihaljević, savjetnik ministra unutarnjih poslova, zajednički vijenac položili su Franjo Orešklović, zamjenik župana Vukovarsko-srijemske županije, Dražen Milinković, predsjednik Skupštine Vukovarsko-srijemske županije s izaslanicima, Ivan Bosančić, gradonačelnik Grada Vinkovaca, župan Osječko-baranjske županije Ivan Anušić sa svojim suradnicima, gradonačelnik Grada Vukovara, Ivan Penava sa suradnicima, zamjenik gradonačelnika Grada Osijeka, Dragan Vulin sa suradnicima, čelnici lokalne i područne uprave i samouprave, izaslanstvo Hrvatskog generalskog zbora na čelu s potpredsjednikom HGZ, general-pukovnika Mladenom Kruljcem i suradnicima, Udruge proistekle iz Domovinskog rata i branitelji.
Nakon polaganja vijenaca i paljenje svijeća , održan je i prigodan komemorativni skup te molitva koju je predvodio biskupski vikar velečasni Fran Musić..
Imao sam dvoje djece. Mislim da sam bio pravi suprug i pravi tata. Tek smo započeli graditi kuću koja je trebala biti nam sretni dom. Vjerujem da su me kolege na poslu, u policiji slijedili i da sam im bio autoritet kojeg su iskreno poštovali. Svojo ženi zadnji puta kada smo se čuli, rekao sam kako ču se vratiti kući. No, nisam uspio doći. Sjećam se samo kako smo u našem posljednjem susretu razgovarali o djeci i da sam joj rekao da čuva djecu. Tad sam se dva-tri puta okrenuo kao da sam nešto predosjećao. Mučki sam ubijen tog kobnog 2. svibnja 1991. Imao sam tek trideset šest godina.
Posebna ljubav bila mi je vatrogastvo. Kada sam ušao u redove policije, bilo mi je puno srce. Imao sam fiću. Sve svoje policijske kolege radosno sam s posla vozio kući. Tog kobnog dana, u Borovo Selo nisam ni trebao ići. Bio sam na stražarskom mjestu. ali bio sam uporan i odlučno sam rekao svom nadređenom; Ako ne idem u Borovo Selo, ja se neću vratiti u Nuštar". I otišao sam. Mučki sam ubijen s dvadeset šest godina.
Volio sam raditi na plodnoj Slavonskoj zemlji. Volio sam i društvo. Volio sam se i šaliti, a najviše od svega volio sam svoju kćer Silviju. Početkom 1991. postao sam policajac. Silno sam želio braniti svoju Domovinu kako bi mom djetetu u budućnosti bilo bolje. Mučki sam ubijen s dvadeset i šest godina.
U vinkovačkoj župnoj crkvi sv. Euzebija i Poliona, služena je misa zadušnica nakon koje će biti dočekani sudionici memorijalne utrke “12 kilometara za 12 redarstvenika” ulicama Vinkovaca.
Potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović nakon završetka službenog obilježavanja, izjavio je kako ubojstvo 12 pripadnika vinkovačke Specijalne policije u Borovu Selu prije 32 godine označilo je prekretnicu nakon koje je postalo jasno da će rata biti i da će biti krvav te kako je važna istina o svemu što se dogodilo.
Ubijeni policajci nisu nikoga napadali, išli su samo raditi svoj posao. Jedino na taj način, kada svi prihvatimo da je ono što se dogodilo ne samo za nas tragedija, već neprihvatljivo s bilo kog aspekta gledanja na te događaje, moći ćemo ići naprijed, rekao je i dodao kako da je u tom smislu optimist.
Fotografije s obilježavanja na LINKU.
